MODESTI BLEJZ

Najjača hrvatska stranka opasnih namjera svima znani HDZ sa odlaskom dotadašnjeg Dr.vožda u prvi plan je gurnula vazda spremno siroče Hebranginja - samo ne znam jel´ to bio potez iz vica ili iz očaja? Meni djeluje kao autističan potez autistične stranke koja veze sa stvarnošću nema, nešto kao nagazna auto-mina. Poteze koje oni u zadnje vrijeme vuku ne bi znale rastumačiti ni antička Kasandra, Sibila a ni Bunika Hodak svo troje skupa, pa čovjek ne zna bi li se smijo´ ili plako´.
Dakle ukočeni Hebranginjo, slijepi obožavatelj i sljedbenik još sljepijeg i ukočenijeg Pokojnika, dokazano najbahatiji čovjek s ove strane Rio Grandea sa stavom progutane metle sa krive strane probavnog trakta, vječno iskompleksiran obiteljskom poviješću i porijeklom, vječno revan na desničarenje, svađu, osvetu i opasnu redefiniciju povijesti, bivši ministar zdravstva s tolikim povjerenjem u to zdravstvo da se liječio u inozemstvu, lik koliko rigidan, krut i nepomirljiv, toliko i svadljiv, zastario i umišljen. No novi Predsjednik? Bože nas sakloni! Što se mene tiče može se kandidirati i prva barska žaba, dovoljno je napuhana, no to ne znači da će biti i izabrana.
Mladi možda ne znaju, no mi stariji pamtimo tko je i kakav tko bio i jest.

Kajinko Oćalinko? Taj je sve svoje adute ispucao već odavno zajedno sa ugledom i obrazom koji je nekoć i imao težinu. Nekad jasnih stavova i mišljenja, saborski pionir u izricanju slobodne misli, već godinama izgubljeno vrluda u protuslovljenju samom sebi, proturječnim stavovima i konfuznim pa čak i agresivnim znojno-zapjenjenim istupima. Trabunjanja oko privatnih problema, trabunjanja oko doktorskih poklona koja jesu podmićivanje ali nisu mito, jesu dar ali nisu zajebar, trabunjanja oko toga zašto Brena može a Thompson ne može... ma koješta!
Predsjednik sa nekontroliranim ispadima bijesnih ispljuvaka? Nije da takvih već nismo imali, ali brate dosta je bilo!

Josipović ili Jurčić, Jurčić ili Josipović, milijunta epizoda SDPove Sante Barbare (ako ju je itko više i pratio) donijela je i konačnog pobjednika u vidu manje bljedunavog lika između blijedog i bljedunavijeg odnosno dva totalno neugledna, dosadna, tupasto dobroćudna.. shvatili ste - bljedunava lika.
Da li je to dobro ili loše? Nakon desetljeća-a-a opasnih likova i nagovještaja novih, ovo više i ne zvuči tako loše. Mislim bljedunav lik. Ako ne po inerciji onda onima koji biraju po onoj logici da između dva zla triba uvik izabrat manje, no uistinu da vas idem savjetovati... osobno ne znam što bih vam rekla.