MODESTI BLEJZ

I dok vas žena tapka po leđima jer ste se od šokantnog prizora punjenih jaja u sladoledu od zgnječenih hrenovaka zagrcnuli njenim kumpirom, vama isto nekako oko srca milo jer znate, vi naprosto znate, da bi vi to sigurno ma sto posto bolje izveli od tog jednog najobičnijeg kulinarskog kriminalca
Govorim naravno o Večeri za 5 i njenom neobičnom običaju da spoji nespojive čudnovate petorke, pa kad ih još onako poredaju i fotkaju jedne uz druge kao da božemiprosti privode osumnjičene, pa kad vidite te bljedolike face – onda ova moja teorija o kriminalcima i nije baš za bacit Još je najbolje kad pitaju nekog od gostiju, po mogućnosti najmlitavijeg sa osobnošću vinogradarskog puža, da kakvi su mu dojmovi i kakav misli da će on sutra biti, a on pun entuzijazma i nezaustavljivog poleta, baš kao naš ministar turizma Bajs, veli – ´Paaaaaa.. ovaj… malo mi je… ovaj.. falilo… atmosfereeeeee… je li… ja ću tome… ovaj… boljeeee… prido..nijeeeeti.´ Ma prijatelju ti bi atmosferi mogao pridonijeti jedino da se večer prije dobro preždereš domaćeg fažola
No nije sve tako loše kako zvuči, ima tu i zanimljivih pojava, doduše pomalo i iritantnih na svoj način, ali zanimljivih. Kod Ane je recimo uvijek zanimljivo iako njeni fensi-šmensi receptići, a i picajzlast način pripreme da prostite - nisu za normalno pučanstvo. Normalno pučanstvo nema ni živaca ni vremena, a borami ni onakvu kuhinju niti svemirsku aparaturu s kojom će se cjelodnevno zajebavati oko gnječkanja i pipkanja nekih minijaturnih porcijica šargarepica.
Sjećam se kad je jednom pripremala neki gulaš od telećeg repa ili nešto tako, pa je onda tu kržljotinu toćala u pacu dva dana prije, pa ga je onda kuhala u vinu još pola dana, pa joj ni nakon pola dana mrcvarenja zadnjeg kraja te jadne beštije u tom vinu nije bilo dosta nego mu je tek onda išla vaditi dušu i onim svojim probirljivim prstićima čupkati sa tog kržljavog repa sitne komadićke mesa (prokleto piplav i spor proces) od kojih je na kraju ispala neka bijedna mižerna hrpica veličine i izgleda osrednjeg pasjeg govanca, da bi tek onda to osrednje pasje govance ponovo bacila na češnjak dinstati i raditi poseban toć´ od kojeg na kraju preliveno po onoj riži ili čemu već - nije ostalo brat bratu ni za pod krnjavi zub E jebenti takvo kuhanje!
Ta recite vi meni, koja normalna žena i koje normalno ljudsko biće ima vremena za toliki trodnevni preserans oko pijata nečeg nedefiniranog, a pripremljenog samo zato da bi se pred gostima moglo reći evo ja sam pripremila to i to, nećete se od toga najesti, ali to je tako cool i in?
Ma mrš! Sveserem ti se ja na kul i in, i na okruglu mrkvu i kockastu pomidoru!
Onda rađe biram one kriminalne frikove i njihovo povrće u masti, barem ne odeš doma gladan (to jest do prvog prohoholjeva).
I kad smo već kod prohoholjeva, Mirkeca F. i njegovo cirkusiranje uopće ne ubrajam u kulinarstvo jer taj cirkusant oko onih studijskih špakerčića i dueta kuharskih debeljčića samo prošetava i dobacuje glupe komentare, čak ne zna ni pošteno gurnut crveni nos u prvu teću kao što to pak vrhunski radi jedan drugi originalni - bonkulović Bakalović. To kako se taj čovjek uvijek i svugdje zna dobro najesti to već ulazi u antologije televizijskog izjeličarstva, pa je po meni čak odavno prešišao i legendu Mladena Stubljara koji je u svojim reportažama za ´Plodove zemlje´ i ´More´ uvik znao di je najbolja pošta za ribu a di za pršut, di za bilo a di za crno vino.
Renea njegov crveni nos jako dobro služi i vodi di god se nešto kuva, pa makar to bila i Ana, pijaca, studio HRTa ili konačno bilo kakva morska sika na kojoj će mu lokalni ribar strugati priljepke sa stina, a ovaj će sa mikrofonom u ruci nad njime sladostrasno mljackati i ispitivati - a šta ćemo sad sa njima, kuhati ili pohati, vino ili ulje? I što god da mu se ponudi i kako god da je pripremljeno on će to baš vidljivo slasno smazati, uvik okom gledajući ima li štogoda još, jer taj je uvik dobrog zalogaja gladan. E lipo li mu je božemili, da mu se barem jednom izjeličarskoj gujici mlade janjetine naist. S kim s čim, s kapulicom mladom.
Ali nitko, nitko ne može življe i realnije preko televizije dočarati slast dobre papice od jednog jedinog majstora, kralja, ma šta kralja - cara! Ili kao što je Špiro Guberina u kultnoj Buži sa tarace Ivici Vidoviću pod nos obisija cara od rib´ (zubaca), e tako je i barba Veljko Barbieri sa svojim ´Kanconijerom´ - kulinarski car od rib´ među svim ovim ostalim priučenim šparima. A ruku na srce tako nekako i izgleda, ko zubatac, s onim okruglastin očalima i buljavin ribljin očima

˝Neretvanski lađari spremaju novi pothvat - preveslati u tradicionalnoj neretvanskoj lađi kanal La Manche, 25.lipnja na Dan hrvatske državnosti (ako vremenski uvjeti to dozvole).
Kako bi uspješno odradili ovu ekspediciju, neretvanski lađari svakodnevno treniraju na Neretvi pod vodstvom profesora Marija Sršena. Ekipu čini 16 veslača, dva parića i bubnjar, koji će izveslati rutu od Dovera u Velikoj Britaniji do Calaisa u Francuskoj u dužini od 36 kilometara. U borbi s ćudljivim morem potporu će im davati deseci entuzijasta, među kojima i Thierry Paull, Francuz čija je majka iz Komina na Neretvi, a koji je pomogao oko organizacije cijele ekspedicije.
Novi podvig neretvanskih gusara ˝La Manche 2009˝, organizira se pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i predsjednika Hrvatskog Sabora Luke Bebića.
-Skupinu veslača koji se pripremaju za La Manche čine predstavnici ekipa prema poretku s prošlogodišnjeg maratona lađa- kaže predsjednik Udruge lađara Neretve Marko Marušić. Osim njih, u ekspediciji sudjeluju i neki od članova Uprave Udruge lađara Neretve kao pomoćni ili zamjenski veslači.


Što znači veslati maraton lađa, osim Neretvana, najbolje znaju veslači, neretvanski gusari, koji svojom snagom i izdržljivošću s lakoćom svladaju Neretvu i Crnu rijeku na putu od Metkovića do Ploča u dužini od 22,5km. Ipak, situacija na La Mancheu je nešto drugačija, jer nije isto veslati na rijeci i nepredvidljivom moru. Stoga se o tome brine profesor kineziologije Mario Sršen koji priprema lađare.
-Trening se isključivo temelji na povećanju izdržljivosti, jer su svi veslači već dobro izvježbani sa svojim lađarskim ekipama na prethodnim maratonima- otkriva Sršen ističući da su do sada odrađeni deseci specijalnih treninga.
-Želim veslače pripremiti na petosatno veslanje, toliko pretpostavljamo da će nam ovisno o vremenskim (ne)prilikama trebati za odraditi rutu- kazao je Sršen.
Veslajući preko La Manchea, neretvanskim gusarima neće biti nimalo lako. Natjecat će se sa samim sobom, vjetrom i valovima za što im je potrebna iznimna fizička i psihička kondicija.
Ipak nitko od njih ne dvoji da će izveslati 36 kilometarsku rutu, što je desetak kilometara duže od one uobičajene od Metkovića do Ploča, te da će tako pronijeti slavu neretvanskih gusara i neretvanske lađe, za koju je Denis Batinović-Pekma skladao proročke stihove ˝Plovit će lađa ploviti mnogo lita, čut će se za nju i na kraju svita˝.
kraj članka

S druge strane, iz nekih čudnovatih razloga nacionalnoj tv-kući ovaj se pothvat nije učinio dovoljno zanimljivim da bi ga barem prigodno popratili kakvom reportažicom ako već ne i tv-ekipom, jer su valjda zaključili da im je zanimljivije međunožje neke nove svjetske paris hilton ili ljoskanje kakve starlete po crvenom tepihu

Možda kaskam, ali nema veze, želim s vama podijeliti svoje oduševljenje, jer me već dugo nijedan crtić, a slobodno mogu reći i film, nije ovoliko oduševio kao sinoć odgledani Pixarov genijalni crtić WALL-E. Neka vas ne odvraća činjenica da je riječ o crtiću, WALL-E je kao i Mali princ jedno univerzalno humanističko djelo, kako za dječicu tako i za odrasle. Stoga ako ga već dosada niste uspjeli pogledati, uzmite crtić pa ga sa svojim malcima (ili sami, zašto ne) pogledajte. Preporučujem od srca! Ovaj prekrasan, inteligentan, duhovit i poučan film o jednom malom reciklažnom robotiću lavovskog srca i velike duše vrijedi svake vaše odvojene minute vremena.
WALL-E je naprosto prožet dobrotom i ljepotom, ljubavlju i razumijevanjem, nevjerojatno topla priča na koju ćete se od srca nasmijati i pustiti suzu. Ovaj mali robotić garantirano će vam razgaliti dušu i učiniti da se po završetku filma osjećate nekako.. pa.. bolje.. možda i malo plemenitije
Jedan od najboljih filmova koje sam u zadnje vrijeme uspjela pogledati, zasluženo osvojeni Oscar, čista 10ka