MODESTI BLEJZ

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.11.2006., četvrtak

Ljubičice iliti Dok je hrvatski vojnik brao ljubice – nešto ga ubode, a mislio je da je trava

Negdje na ljetno-cvjetnim livadama Afganistana naši vojnici beru cvijeće…
-Jebate vrak Mate moj, sam gledi kak lepo cveće! Jebate vrak, u životu nis vidil da cveće ovak miriši! Koja lepota, koja divoooota!
-Šmrc, Štef moj ja san tako dirnut, šmrc! Nu, i jaglaci, i zumbuli, i ivanćice i tul..tul..tulipani jebate! Buha-ha-aaaa… šmrc, šmrc, šmrc –najednom zaslini Mate.
-I suncokreti i papućice i krizanteme i lal..lal..laleeeee –okine i Štef pušući u maramicu.
-Joj stari, šmrc, kako ja tebe volin stari, šmrc, jesan ti reka to, šmrc, a? Jesan li, šmrc, šmrc, jesan li? –osjećajno će Mate trepećući trepavicama.
Šmrc, šmrc, nemoj stari, nemoj – slinavo će i Štef - ćeš me rasplakati jebate vrak, šmrc, šmrc, eto ga na sad je već zgotovo, već me jesi, buha-ha-aaaaaaaa… u pićkumaterinu stari moj pridrži mi pušku da te zagrlim tak, i ja tebe tak vo-oo-lim jooooooo, svijet je TAk diiiiivan, dan je TAk lijeeeeep, sunašce nam TAk toplo sjaaaa, to je sve Tak dir..dir..diljivo..OOOOOOOO!!! –Štef mu se baci u muški zagrljaj, a leptirić poleti s cvijeta na cvijet. Tren-dva kasnije…
-Nego Štef..
-E Mate?
-Ja mislim da su ovo ipak ljubićice, znaš? –zamišljeno gledajući svoj buketić će Mate.
-Ljub..ljub..ljubice Mate? –brišuć već mokrom maramicom suzu u oku će Štef.
-E, ljubićice, je-je stari šmrc, šmrc – garant ljubićice. Ja se u cviće razumin tebe kuaca, ali jedino me ljubićice TAko tak..tak..taknu-uu-uuuuuuu – zakomi opet Mate ko da su mu oni dani u mjesecu.
-Joj stari to je tak dir..dir..dirljivo-oo-ooooooo – pridruži mu se i Štef roneć suze ko kišna godina.
U pićkumaterinu koji im je vrag? Tren-dva kasnije…
-Nego Mate…
-E Štef?
-Ja ti mislim ne, da ovo ipak nis ljubićice, znaš?
-Nisu Štef, šmrc? Kako misliš nisu, šmrc-šmrc?? –Mate ga pogleda tužno gotovo na rubu novog plača.
-E nisu znaš, šmrc, šmrc, ljubićice, ne, ipak imaju ten..ten..tendenciju - da budu ljubićaste, ne –šmrcajući će Štef.
-Ljubićaste?
-E, ljubićaste, a ovo je cveće, kak bi rekal – crljeno, ono – crljeno. Više, kak bih rekal, kakti – mak.
-Mak? Mak?? –zabulji se suzno u buketić Mate, donja mu usna zadrhti - Kako mak???
-Jooooooo nej opet plakati prijatel, nemoj kak bogeka te mo-oo-ooo-lin buha-ha-aaaaaaaaaaa!!! –plačući će Štef –evo ti i moj buketić mak..mak..maka samo nemoj pla-aa-aaakaaaaati uaaaaaaa!!! –i opet se baciše jedno drugom u zagrljaj. Tren-dva kasnije…
-Nego Štef…
-E Mate?
-Šta misliš, šmrc-šmrc, zašto nas oni afganistanski uzgajivači opijuma s kalašnjikovima gledaju tako mrko?

Ljudi, meni bi zbog ovog letile glave ej, letile glave!
Jer kad je naš, (medijski pristojno) u debelo meso odn. (narodski nepristojno) u - guzicu ranjeni vojnik u Afganistanu, počeo pričati o okolnostima u kojima je ranjen, pa počeo pričati o nekom ´čišćenju´ u nekom selu nakon američkog bombardiranja, a svekolikoj hrvatskoj javnosti pred očima već osvanuli neželjeni prizori iz Voda Smrti -
naš ga je ministar Rončević (onako počešljan kao da ga je krava polizala) koji je kraj njega pozirao (zašto ne kraj njegove guzice) na to panično munuo laktom u rebra,
pa se ovaj brže-bolje pribrao i lakonski zaključio da ionako ´nisu u Afganistan došli brati ljubičice´.
Pu majkumu, i to je javno-tajno sranje konačno dobilo slikovnu potvrdu – naši dečki sudjeluju u borbenim akcijama rame uz rame s Amerima! Eto vam cijene DrIvinog posjeta Bijeloj kući i mister Prezidentu, eto vam da prostite – gelera u šupku.

Upićkumaterinu i sve! Zašto upićkumaterinu i sve pitate se sad vi i dobro se pitate, jer nitko ama nitko nije bio toliko naivan vjerovati da će naši dečki tamo u Afganistanu brati cvijeće i do vječnosti izbjegavati ratne sukobe, ali u pićkumaterinu i sve i SVI ONI - koji ovoj naciji tako bezobrazno i bez pardona mažu oči i prave nas glupim u pićkumaterinu kao da nas je njihov ćaća napravio, a nije!
Ma stoko jedna da jedna tko si ti stoko da ikoga munaš u rebra kad govori istinu?!
Ma stoko jedna tko si ti da ovoj naciji tajiš prave zadatke naših dečkiju tamo u toj vukojebini boguizanogu?!
Ma stoko jedna kako se usuđuješ lagat ovom narodu, stoko, da naše dečke šalješ tamo ´samo´ u mirovnu misiju i neborbeno djelovanje?!
Ma stoko jedna da jedna kako se usuđuješ prodavat ovom narodu priču da naši dečki tamo samo obučavaju lokalce?!
Ma stoko jedna tko ti je dao pravo naše dečke tamo, stoko jedna, bacati iz relativno sigurnih u borbena područja?!
Ma stoko jedna baš me zanima kako misliš opravdati prvu crnu vreću iz Afganistana, a doći će stoko i ti to vrlo dobro znaš, to je samo pitanje vremena! Nesretnim slučajem jeli, možebitno da se momak sapleo o metak pa slomio vrat?!
Ma stoko jedna ako već toliko očajno želiš u taj prokleti NATO a znaš da narod ne želi - tko ti je dao pravo zataškavati ovakvu vijest?!
Ma stoko jedna po čemu je vijest od možebitnom pozivu u prokleti NATO 2008e, važnija od ranjavanja našeg čovjeka danas?!
Ma stoko jedna tko si ti da nam dicu u smrt šalješ i Amerima jeftino prodaješ?!
Ma stoko jedna ako već ovaj narod smatraš budalama onda stoko budi barem pošten pa to priznaj javno!
Ljudi, meni bi zbog ovog padale glave ej, padale glave! I Ministarske i Premijerske i Predsjedničke – sve do jedne, sve do jedne koja je imala udjela u ovom sranju!
Ma stoko jedna zar stvarno misliš da će ti nešto ovako proći?!
Jebiga narode, u tome i je problem - stoka stvarno misli da će im to proći! I zato narode - diž´se! Narode diž´ te se i to bez zajebancije!

NA KUKE I MOTIKE NARODE HRVATSKI – NA KUKE I MOTIKE!!!
NA KUKE I MOTIKE LJUUUUDIIII!!! PET JE DO DVANAEST LJUDI, SRANJE NAM SE SPREMAAA!!!

Jer ako se sad ne dignete, ako ne vratimo naše dečke, ako uđemo u NATO - jebaće nan ćuko ježa, dica će nam ginut po Afganistanu, Iraku, Iranu i svim budućim ratištima pakla! Biće sranja ljudi, biće sranja i biće ljubičica. Biće ljubičica ljudi, bit će ih u pićkumaterinu koliko će ih bit! Brat ćemo ljubičice ljudi, brat ćemo ih za stvarno, brat ćemo ih po – hrvatskim grobovima.

- 21:12 - Reci da se čuje (24) - Isprintaj - #

23.11.2006., četvrtak

Moralne vertikale

Vladimir Šeks, jučer u Saboru izazvan provokacijom jednog zastupnika, blagoglagoljivo i zajapureno (kako je već svojstveno njemu) izgovara ključnu frazu u cijeloj ovoj svinjariji oko Glavaša: Baš ste vi kolega ta moralna vertikala!
Gle, gle, ma jeste vidjeli vi to – moralne vertikale. Pa koje su to moralne vertikale izravno upletene u slučaj koji drma ovom zemljom…

Branimir Glavaš, počelo i kraj, kako se čini, cijele ove papazjanije. Čovjek koji sa samoodabrane samrtne postelje urbi et orbi lažno pokajnički obznanjuje/prijeti da mu je jedini smrtni grijeh u životu kad je za ustoličenje Ive Sanadera – krao glasove, i da mu je draže umrijeti nego u ovakvoj zemlji kriminala živjeti.
Visoko moralan potez čovjeka kojemu u toj i takvoj zemlji nije bio problem živjeti - kad ju je on krađama i lažima (ako ne čim i gorim) kriminalnom stvarao.
Visoko moralan potez čovjeka koji ovim javno-lažnim pokajanjem/prijetnjom od vlastite tobože samrtne postelje – sam sebi gradi oltar mučeništva i potencijalne svetosti.
Visoko moralan potez čovjeka toliko željnog medijske pažnje (medijske pažnje, a ne pravde, kažem vam) da ju je spreman platiti i vlastitim životom.
Visoko moralan potez čovjeka koji naprosto izgara u nimalo svetoj osvetničkoj želji i mržnji da sa sobom u glib povuče svoje dojučerašnje najbliže suradnike i kumove, jer ako će on pasti, misli si on - neće im dati da padne sam.
I gle, gle - kako se klupko kriminala odmata!

Vladimir Šeks, njegov dojučerašnji kompadre, njegov svat i brat, nadređeni, zaređeni i određeni, njegov prst ako mu je ovaj bio nokat, njegov lonac ako mu je ovaj bio poklopac, pobratim koji od svoga brata sada pere ruke iako su im ruke u istom loncu bile.
Čovjek koji nekoć u Osijeku nad Glavašem jest bio, no sad -da nije, bi se pravio.
Čovjek sa tisuću lica, čovjek sa rukavom punim pošalica, čovjek sa tisuću pravnih objašnjenja zašto je stajalište koje zauzima sada – jedino ispravno, iako je ono u potpunoj suprotnosti sa stajalištem koje je zauzimao tren prije. Čovjek koji se povija kamo vjetar HDZa i njegova vlastita interesa puše. Čovjek koji bi i rođenu majku uspio uvjeriti da mu pravno nije majka ako HDZ i njegov interes tako kažu.
Pravnik, predsjednik Sabora, prva crta obrane HDZa, Premijera i - sebe.
Visoko moralan čovjek, uistinu.

Ivić-Pašalić, nekoć siva eminencija tuđmanizma al´ koja sa padom patrona i mecene i sama pada u zaborav. A to je nešto što ovaj vječno znojno-mljackajući po svemu opskurni lik - ne može preboliti.
Pa stoga danas (i) ovaj medijske pažnje željan bolesnik, pred bilo kojim objektivom kojeg se uspije dočepati otkriva - toplu vodu. Optužujući sve i svakog traži krivca za sve svoje životne nedaće u svakome drugom osim u - sebi.
Ovaj, na našu žalost, nanovo sveprisutan čovječuljak u odijelu od samta, blagoglagoljivo i jalno pred svijetom i sobom razotkriva svaku spletku, dogovor, prevaru ili namještaljku u bivšoj mu stranci HDZu, a koja je navodno išla na njegovu štetu.
Jer od njega možemo očekivati baš svašta.
Isto bi tako od Ivića mogli očekivati i da nam razotkrije tajnu - tko je ubio Kennedya, jesu li svemirci sletjeli u Roswell i koliko je epizoda Santa Barbare uopće snimljeno.
Jer vam on sve zna.
No nikad, ama baš nikad ne očekujte od njega odgovor na pitanje - odakle mu lova.

Ivo Sanader, alfa i omega, Premijer, frajer, drmator Numero Uno. Po ispovijesti Europljanin, po djelima autokrat. Čovjek kojemu je vjerojatno tek na onaj famozni poziv iz EUa došlo iz guzice u glavu da je napravio katastrofalnu grešku u koracima. Čovjek koji je u tom trenutku, dok je još držao mobitel prislonjen na uho a niz čelo krenula krupna kaplja znoja, shvatio da je upravo – izgubio izbore.
Veliki igrač koji je iz neprepoznatljivih i samo njemu znanih razloga izgubio pregled igre, i čovjek kojemu najveća kazna, vjerovali ili ne - neće biti gubitak izbora, već to što će mu do kraja njegove političke karijere - ime biti vezano uz imena ove trojice jadnika od gore.

I eto tih moralnih vertikala koje su i moralne i vertikalne koliko i reproduktivni organ venecijanskog kastrata. Prema tome ajmo ih nazvati pravim imenom - moralnim nulama.
Štoviše – moralnim impotencijama.

- 19:50 - Reci da se čuje (22) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

Otvorena sezona lova na – branitelje. Biž´te ljudi glavon brez obzira!

DrIvo-in-medved

DrIvo: Pogodija san ga, pogodija san ga!
Jarnjak: OBA, OBA! OBA SU PALA!
DrIvo: Jarnjak začepi majmune jedan - otiraćeš mi divljač!
Jarnjak: Oprostite Premijeru po-po-ponilo me!
DrIvo: Kad te ja ponesem ima da te nema!
Kalmeta: Premijeru - kapitalac!
DrIvo: Jeli majkumu?! Tri zvizdice! Bogami je – kapitalac, Božo jel snimaš ti ovo?
Biškupić: Jesam Premijeru, je kapitalac! Čestitke Premijeru – čestitke!
DrIvo: Pusti to nego snimaj vamo, sad ću mu stavit nogu na prsi – tako, sa puškom, e jel´ snimaš? Snimaj, snimaj ti si mi najbolji fotograf među ministrima! Tako, a sad ću mu razvalit čvalje da se očnjaci vidu – tako, jel snimaš, tako, he-he ulov ipo kažen vam ja – ulov ipo!!
Svi: Čestitke Premijeru!

DrIvo: Dobroje, dosta s tim, idemo dalje, ima da oderemo ovo lovište! Slušaj vamo strategiju!!! Sad ti Milinoviću polako s desnog boka, zaokruži ih da te ne nanjuše, odsijeci in odstupnicu!
Milinivić: Na zapovijed vojvo.. ovaj, Premijeru!!
DrIvo: A ti Kalmeta skini Jadranki brnjicu i goni prid sebe! Samo pravo, stalno pravo! I onako kako san ti reka, kuknjava i suze sa livog boka i - sve tiraj prida se!!! Nemaj milosti - tari sve prid sobom!!
Kalmeta: Da Premijeru!
Kosor: Šmrc-šmrc!
Kirin: Premijeru, ovaj, a ja? Da ga sad pustim s lanca?
DrIvo: Kirin ti to mene zajebaješ, a?! Pa znaš li ti budalo jedna šta bi bilo da ga sad pustiš s lanca, pa napravija bi masakr u lovištu!! MASAKR!!! Polako čovječe, zaokruži zamku, pa tek onda - CAP!
Kirin: Razumio Premijeru!
DrIvo: A ti Šeki moja desna ruko, ti ćeš ih tirat s prid… čekaj malo, di si? Šeki krvti isucovu šta to radiš konjino jedna!?!
Šeks: Hik.. malo san hik.. jeli.. malo san hik dezinficirao hik.. krajnike.. hik!
DrIvo: Ne govorin ti to tukac jedan! Di si to stao volu jedan, di si to stao kukavnati majka!?! Oćeš da ti kažen di si stao – sta si niz vitar gudinu jedan, sta si niz vitar potiraćeš nan svu divljač jebalote kljusava!!! Vamo dolazi nemoj da ti kažen dvaput!
Šeks: Hik!
DrIvo: Dobroje, sad kad svi sve znaju – ajmo! Tiraj bandu bando jedna!!!
Jaca: AJME, AJMEEEEEEE!!!
Kalmeta: Dobra Jadranka, dobra!
Šeks: Hik, Hik, Hik!!!
DrIvo: Dobar Šeki, dobar!
Jaca: KUKULELE-KUKU NAMIN!!!
DrIvo: Odlična Jadranka, odlična!
Jaca: UPOMOĆ, UPOMOOOOOOOĆ!!!
DrIvo: Fantastična Jadranka, fanta… čekaj malo, upomoć?!? Šta upomoć, ko upomoć???

Kalmeta: DrIvo, DRIVOOOOO!!! Upalo nan u lovište!!!
DrIvo: Šta upa, ko upa??? Kalmeta šta bulazniš!?!
Kalmeta: Premijeru upao nan Račan sa desnog bokaaaaa, goni Kotromanovića prida seeeeee!!!
DrIvo: Jebaćumu majku ne zvao se ja DrIvo, on će meni u mome lovištu moju divljač gonjat! KIRIN DI SI VRAG TI SRIĆU ODNIJA – SAD!!! SAD!!! PUŠĆAJ S LANCA, JESI ČUJA – PUŠĆAJ S LANCA – ODNIJA VRAG ŠALU JEBAIN SDPu PASMATE!!! PUŠĆAJ S LANCA NEMAJ MILOSTI!!!
Kirin: Ali, ali – ali bisan je! Ugrist će me Premijeru!
DrIvo: PUŠĆAJ TOVARE - NEKA GRIZE, DOŠLA VODA DO GRLA!!! KAD JE POKOLJ - NEK JE KRVI DO KOLINAAA!!!
Kirin: Gulp, a dobro onda… ajde Andrija.
Andrija: Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrr…
Kirin: Andrija? Gulp! Miran Andrija.. miran.. gulp.. Andrija ne na mene.. Andrija ne na mene.. ne na mene Andrija.. NE NA MENE ANDRIJAAAAAAAAAAAA!!!

a na Bestseleru:
44 razloga zašto NEĆU kupiti dionice INE i ko im jebe mater
Kažem vam - zaustavite se!

- 19:33 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

12.11.2006., nedjelja

Bilo jednom u Kardeljevu (u počast zaspalim pločanskim kino dvoranama)

Kad Jesus piše onda je to tako napisano da i sam poželiš pisati kao i on. Čovjek nadahnjuje i potiče na pisanje pa evo, od komentara do posta, čujte koju nezgrapnu i od mene…

U Kardeljevu, nekad bilo sad se spominjalo, kina dva postojahu. Kino prvo, zimsko-zatvoreno u tadašnjem Domu JNA, na idealnoj poziciji usred grada na vrhu brdašca, kad si išao u kino išao si ko´ Isusu na goru (u ovoj verziji drugu Titu), takav je bio osjećaj ako ne i bolji. Petmetarski stiroporski drugovi Tito i Kardelj (jedan s desne, drugi s lijeve strane dvorane) s nama bi gledali komunistički ispravne i dopuštene filmove, a vikendom jeftine porniće, skupa sa japanskim ili kineskim mornarima željnih takvih stvari nakon dugog plova iz Osake u Luku Ploče (jeli Osaka uopće na moru?). Išlo se u hordama i strepilo za kartu, da, zamislite, nekada se strepilo hoćeš li uspjeti kupiti kartu, a kad bi i zgrabio taj tanašni komadić nekvalitetnog žutog ili plavog papira, sa pečatom DOM JNA i zvijezdom petokrakom, od izbezumljenog prištavog ročnika, većinom sa Kosova ili Makedonije - onda bi strepio da te, u prenatrpanom holu, ne zgnječkaju kao muvu uz staklo.
Čistačica, Quasimodo pločanskog Doma JNA, stara cura Neda, metlom je pred harmonika vratima boje vina održavala red i poredak, zijevajući u pomoć kao riba na suvom. No, mi smo se isto bezglavo kao noćne leptirice lipili na plavkasto svjetlo koje je bljeskalo izmešu šarki i pritom, na Nedin užas, rušili one cilindrične kante za smeće sa pijatom za gašenje opušaka na vrhu. Nismo mogli dočekati upasti u dvoranu i dočepati se omiljenog tapeciranog sjedala, nekad i po cijenu gaženja onih što su sa ranije predstave izlazili van, jer da, zamislite, bilo je i ranijih predstava. I točno, sjedala su bila blago tapecirana, opet boja vina, to je ipak bio Dom JNA, sa sjedoguzom koji se diže i spušta, ali bez automatske funkcije što je bilo dobro, no sva istosmjerno povezana u jednom redu, kao žaruljice na boru, pa kad jedna crkne crknu sve, što nije bilo dobro. Pogotovo kad bi na kraj/početak reda sjeo debeli Lešo.
Početak filma bi obično označavalo prekid zavijanja Nede Ukraden iz zvučnika, no ne i svjetlo, koje je znalo pregaziti i ona uvodna slova sa glumcima, skladateljem, redateljem pa čak i naslovom i uvodnom radnjom. Kad bi se svjetlo konačno i ugasilo, to nije značilo da se sa prvim ´zakašnjenikom´neće opet upaliti, a onih koji kasne uvijek je bilo. No pravi bi početak filma, što smo svi mi okorjeli pločanski filmoljupci znali, označavao tek uspon bradatog kino-operatera, inače tate one crvenokose Fani, uza one strme vanjske stepeničice iznad dvorane gdje se nalazio projektor. Crvenokosin tata kino-operater koji kao da godinama ostaje isti ili se to samo tako čini, pokrenuo bi stroj kao traktora na kurblu i kroz onaj četvrtasti prozorčić pustio ponad naših nestrpljivih glava zraku tog čudesnog plavog svjetla sa letećim trunčicama prašine. Čarolija bi počela.

I kino drugo, ljetno-otvoreno u tzv. Sve Učilištu iznad grada, kao što mu i ime kaže bilo je ljetno, daklem puno opuštenije i neobvezujuće kao što to ljetno ponašanje obično diktira. Točno nad glavnom prometnicom, ograđeno samo plavo ofarbanim rešetkama, tako da bi svaki prolazak kamiona osvijetlio platno, a svaka jača svađa iz susjednih zgrada upadala u radnju, no nije nam smetalo, obožavali smo ga. Uz ´miris´ zagorjelih ćevapa Ace Ćevapa i uz bocu Pipi, ekipa bi sjedila na krovovima i besplatno gledala nezaklonjeni ekran, uostalom kao i pola grada dole sa rive. Gurancije i strepnje za karte je isto bilo (zahtijevala se taktika i višednevno planiranje ekipe iz ulice, skupljala se lova, išlo čoporativno), a umjesto stakla ovdje su ´gnječkajuću´ prijetnju predstavljala željezna vrata na rešetke. Stolice su bile one obične bijele, sa ljetnih terasa sa muzikom u živo, neudobne kao vrag, ali bolje nam nije ni trebalo. Početak filma bi obično označavalo prekid zavijanja Nede Ukraden iz zvučnika, no pravi bi početak filma, što smo svi mi okorjeli pločanski filmoljupci znali, označavao tek dolazak bradatog kino-operatera, inače tate one crvenokose Fani, u malu kućicu iza naših leđa gdje se nalazio projektor. Crvenokosin tata kino-operater koji kao da godinama ostaje isti ili se to samo tako čini, pokrenuo bi stroj kao traktora na kurblu i kroz onaj četvrtasti prozorčić pustio ponad naših nestrpljivih glava zraku tog čudesnog plavog svjetla sa letećim trunčicama prašine. Čarolija bi počela.
Sa novom Hrvatskom, iz Ploča otišla JNA, kako otišla JNA otišao i Dom JNA, a došao naravno Dom HV-a. Isto mjesto, no drugo ime druga praksa, neko vrime davao se filmić-dva godišnje, pa i to prestalo, kino propalo, prokisnulo, eno ga i sad prazno stoji, drugovima Titu i Kardelju mjesto švedskih razgolišenih ljepotica društvo prave samonikle gljive. Ljetno kino ista stvar, prazno i jadno… samo bez gljiva… i drugova. Spavaju svi dubokim snom.
No ne i Aco Ćevap, on i dalje vreba. Vječno neraspadljiv, kao i njegovi ćevapi.

- 23:06 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>