Vladimir Šeks, jučer u Saboru izazvan provokacijom jednog zastupnika, blagoglagoljivo i zajapureno (kako je već svojstveno njemu) izgovara ključnu frazu u cijeloj ovoj svinjariji oko Glavaša:Baš ste vi kolega ta moralna vertikala!
Gle, gle, ma jeste vidjeli vi to – moralne vertikale. Pa koje su to moralne vertikale izravno upletene u slučaj koji drma ovom zemljom…
Branimir Glavaš, počelo i kraj, kako se čini, cijele ove papazjanije. Čovjek koji sa samoodabrane samrtne postelje urbi et orbi lažno pokajnički obznanjuje/prijetida mu je jedini smrtni grijeh u životu kad je za ustoličenje Ive Sanadera – krao glasove, i da mu je draže umrijeti nego u ovakvoj zemlji kriminala živjeti.
Visoko moralan potez čovjeka kojemu u toj i takvoj zemlji nije bio problem živjeti - kad ju je on krađama i lažima (ako ne čim i gorim) kriminalnom stvarao.
Visoko moralan potez čovjeka koji ovim javno-lažnim pokajanjem/prijetnjom od vlastite tobože samrtne postelje – sam sebi gradi oltar mučeništva i potencijalne svetosti.
Visoko moralan potez čovjeka toliko željnog medijske pažnje (medijske pažnje, a ne pravde, kažem vam) da ju je spreman platiti i vlastitim životom.
Visoko moralan potez čovjeka koji naprosto izgara u nimalo svetoj osvetničkoj želji i mržnji da sa sobom u glib povuče svoje dojučerašnje najbliže suradnike i kumove, jer ako će on pasti, misli si on - neće im dati da padne sam.
I gle, gle - kako se klupko kriminala odmata!
Vladimir Šeks, njegov dojučerašnji kompadre, njegov svat i brat, nadređeni, zaređeni i određeni, njegov prst ako mu je ovaj bio nokat, njegov lonac ako mu je ovaj bio poklopac, pobratim koji od svoga brata sada pere ruke iako su im ruke u istom loncu bile.
Čovjek koji nekoć u Osijeku nad Glavašem jest bio, no sad -da nije, bi se pravio.
Čovjek sa tisuću lica, čovjek sa rukavom punim pošalica, čovjek sa tisuću pravnih objašnjenja zašto je stajalište koje zauzima sada – jedino ispravno, iako je ono u potpunoj suprotnosti sa stajalištem koje je zauzimao tren prije. Čovjek koji se povija kamo vjetar HDZa i njegova vlastita interesa puše. Čovjek koji bi i rođenu majku uspio uvjeriti da mu pravno nije majka ako HDZ i njegov interes tako kažu.
Pravnik, predsjednik Sabora, prva crta obrane HDZa, Premijera i - sebe.
Visoko moralan čovjek, uistinu.
Ivić-Pašalić, nekoć siva eminencija tuđmanizma al´ koja sa padom patrona i mecene i sama pada u zaborav. A to je nešto što ovaj vječno znojno-mljackajući po svemu opskurni lik - ne može preboliti.
Pa stoga danas (i) ovaj medijske pažnje željan bolesnik, pred bilo kojim objektivom kojeg se uspije dočepati otkriva - toplu vodu. Optužujući sve i svakog traži krivca za sve svoje životne nedaće u svakome drugom osim u - sebi.
Ovaj, na našu žalost, nanovo sveprisutan čovječuljak u odijelu od samta, blagoglagoljivo i jalno pred svijetom i sobom razotkriva svaku spletku, dogovor, prevaru ili namještaljku u bivšoj mu stranci HDZu, a koja je navodno išla na njegovu štetu.
Jer od njega možemo očekivati baš svašta.
Isto bi tako od Ivića mogli očekivati i da nam razotkrije tajnu - tko je ubio Kennedya, jesu li svemirci sletjeli u Roswell i koliko je epizoda Santa Barbare uopće snimljeno.
Jer vam on sve zna.
No nikad, ama baš nikad ne očekujte od njega odgovor na pitanje - odakle mu lova.
Ivo Sanader, alfa i omega, Premijer, frajer, drmator Numero Uno. Po ispovijesti Europljanin, po djelima autokrat. Čovjek kojemu je vjerojatno tek na onaj famozni poziv iz EUa došlo iz guzice u glavu da je napravio katastrofalnu grešku u koracima. Čovjek koji je u tom trenutku, dok je još držao mobitel prislonjen na uho a niz čelo krenula krupna kaplja znoja, shvatio da je upravo – izgubio izbore.
Veliki igrač koji je iz neprepoznatljivih i samo njemu znanih razloga izgubio pregled igre, i čovjek kojemu najveća kazna, vjerovali ili ne - neće biti gubitak izbora, već to što će mu do kraja njegove političke karijere - ime biti vezano uz imena ove trojice jadnika od gore.
I eto tih moralnih vertikala koje su i moralne i vertikalne koliko i reproduktivni organ venecijanskog kastrata. Prema tome ajmo ih nazvati pravim imenom - moralnim nulama.
Štoviše – moralnim impotencijama.