< | rujan, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
U malom dalmatinskom mistu, predvečer, baba opčinjeno gleda prvu hrvatsku sapunicu Villa Maria… Baba: JA-ĆU-TE-PRATITI-NA-KRAJ-SVI-JETA aha, ona će ga pratit na kraj svita, ajme lipo li govoru rvacki, ma di su ga prije naučili kad su tek iz Mekika došli, aha, a ča ovaj veli JA-ĆU-UČINITI-SVE-DA-SE-OSVE-TIM-JURA-KU AH-PA-TO-JE-STRA-ŠNO ajme ma ča lipo govoridu, ma ča lipo govoru!!! Unuka: Baba, ja ti sad iden ća. Uzet ću ti ovo, triba mi za discman, aj bok! Baba: NE-ŽELIM-TE-VIŠE-ŠTITI-TI-DOK-SKA-ČEŠ-PO-PLAHTA-MA-KO-ZNA-ČIJIM ajme šporkaćunke jedne, a ča, ča veliš ideš, aj bok IZGLE-DAŠ-KAO-DA-TE-NETKO-MOKROM-KRPOM-PO-GLA-VI…hi-hi, a je joj dobro rekla! Ajme a sa će mi počet La Intrusa na Novoj, moran brzo okrenut program a di mi je sa oni dajinski, a evo ga, iden okrenit… AJME! AJME!! AAAA!!! AJME JADNATISAN, AJME TONKO MOJ, AJME TONKOOO MOOOJ!!! Dida uletivši iz dvorišta: A ča se zbilo? Ma ča se zbilo!?! Baba: Okrelo nas!! Okrelo nas Tonko moj!! A jadnatisan di je nas bidne siromaje našlo – OKRELO NAS, LOPOV!!! Judi – ajutiiii!! Judi pomozite lopov bezdušni nas usrid dana okrejaaaa!! Ajme lopov, lopov!! Okrelo nas!! Judi pomozite, judi okrelo nas!! OKRELOO!!! Dida: Okrelo? Okrelo nas!!! Nas lopov iša krest!!! Baba: E, e, e, nas je okreja vragmusrićuizija, a nije tija u sucida bogatuna nego nas siromaje!!! Ajme judiii, ajme Tonko! A bidni ti smo! Policija!! Poolicijaaaa!!! Dida: Nas išlo krest! Nas išlo krest!! Luce – ovo išće drastitčne koračaje!!! Vadin svoga motorina!!! Se će menin to platit!! Gren na policiju – gren obavit granđansku dušnost, gren prijavljivat!!! Baba: Motorina? Ajme Tonko moj, ma ne smiš… Dida: Ma ča ne smin! Ča ne smin!! Muč Luce, vadin svoga motorina i tiš sa menon – ti greš bit svidok, tiš lopova pripoznavat! Baba: A jadnatisan! Dida iz garaže izvozi stari motorkotač sa prikolicom, zajedno sa dva trofeja iz II.svj.rata – dva šljema, jedan američki, a drugi njemački… Dida: Men amerikanjski, teb vašistički! Baba: Gospemoja oli si poludija – a di ću vašistički šljem na glavu namečit Tonko moj!?! Nisan ti ja Munsonlini!! Dida: Luce met to na glavu i penj se na motorin! Ti´b zakon ruš´la, ti´b državu ruš´la! Ka´voziš motorina mora na glavu šljem bit, jes čula!!! Zakon se mora slušat!! Penj se i drž ovu lampadinu prida se, mora nan i svića gorit!! Baba: A jadnatisan! Dida: Drž se Luce – krećemo!!! Iđemo u lov na lopova ča nas je okreja, gremo prijavljivaaaat!!! Baba: AJMEEEE, AJMEEEE SVETIANTE POMAGAAAAJ!!! KOČ TONKO, KOČ!!! NE JURECAJ KI MANIT!!! SE ĆEŠ NAS POBIT!!! AJMEEEEE!!! Dida: FORCAAAAA!!! OVAKO SAN JA U PARTIZANE POŠTU NOSIJA, OVAKO SAN JA VAŠISTE GONJEZAAAA!!! OVAKO KI FANĐOOOOO!!! DOLI LOPOVIJAAAA, DOLI VAŠIZAM!! SVEN TO TRIBA PRIJAAAAVIT!!! JUHUUUUUU!!! Baba: AJMEEEE, GOSPEEEEE POMAGAAAAAJ!!! Nakon jurnjave kroz 4 ulice i 3 skretanja, didi signalizira policajac i zaustavlja motorin… Policajac: E. Gospod´ne. A šta je ovo? Pa nemere to tako! Vi ugrožavate promet. E. Dida: E tebe san tražija, baš tebe – iman prijavit! Jesi čuja – IMAN PRIJAVIT!!! Policajac: Prijavit? E. Koga? Gotovinu, he-he? E. Baba: A jadnatisan, a nisan ja ponila gotovinu šjor Policjot, neman ja ništa u takujinu – nego nas je okrelo šjor Policjot!! OKRELO!!! Policajac: Ma šta…okrelo…ma šta je ovo?!? E. Baba: Okrelo nas šjor Policjot!! Okrelo ajme namin jadnitismo sirotinju išlo krest, vazest nan ono malo sirotinje ča imamo, sirotinju nan vazelo!!! Ajmeeee!!! Dida: Luce pušć mene da čoiku lipo rečen – okrelo nas, okrelo!!! Gren lopova gonjezat, gren granđansku dušnost napravit i prijavit!! Jesi čuja – PRIJAVIT!!! Baba: AJMEEE, AJUJUUU, OKRELO NAS ŠJOR POLICJOT!!! Policajac: Ma. Gospoja. E. Smirite se. E. Ma ko je ukrao?? Baba: A ne znan ja jadnatisan, ja sen samo La Intrusu tila gledat ka nas je okreja lopov jean dušmanjski, sirotinju nan iša krest AJUJUJUUU… Dida: Jes čuja, jes čujaaa!!! On će nama sirotinju krest – ma gren prijavit, jesi čuja!?! Gren prijavit!!! Ma ko će me ustavit, ko će me ustavit ka san ki Fanđo!!! Policajac: Ma. Gospod´ne. E. Nemere to… Dida: Ma ča nemere!!! Ma ča nemere ka nas je okrelo! Prijavit!!! Policajac: Ma. Ma kad je ukrao?? Baba: A ne znan ja jadnatisan, ja san samo Villa Mariju tila gledat ka nas je okreja lopov jean brezobrazni AJUJUJUUUU… Dida: Prijavit!!! Gren prijavit!!! Jesi čuja – PRIJA… Policajac: Ma. Ma di je ukrao?? Baba: Ma šjor Policjot oli niste ćuli ča van velin, ne znan ja jadnatisan, ja san samo Amor Real tila gledat ka nas je okreja lopov jean… Dida: Jesi čuja!?! Jesi čuja!!!! Policajac: Ali ljudi božji – šta?!? ŠTA?? ŠTA JE UKRA?? ŠTA JE UKRAAA!!! Baba: Kako – šta je vazeja? Pa lektriku šjor Policjot! Oli nisan rekla? Letriku iz banterije o´dajinskoga nan je vazeja, a ja sen samo Osvetu Jubavi tila gledat… Policajac: ??#%!!!#/)*##!!!! |
Ajme šta ja volim službenu, od države propisanu minutu šutnje! Ma volim je toliko mućo, moglo bi se čak reći i veri mać – koliko je volim! Volim je toliko da je najbolje reći da je volim veri mućo mać! A zašto je toliko volim? Pa volim je jer me nekidan ova školska minuta šutnje (za zajedništvo Europe u borbi protiv terorizma) – vratila u djetinjstvo! Odmah se sjetim jedne druge minute šutnje, one - kad bi zatečeni zvukom sirene ostali nepokretni u položaju pijane čaplje ili začuđenog jednonogog plamenca. Svi smo voljeli tu minutu, a pogotovo oni djelatnici u školama – oni, znate na koje mislim, oni šta ih još nazivaju pedagoškim radnicima, tzv. učiteljima iliti profesorima. Ajme a tek šta su oni voljeli tu minutu! Šta su oni voljeli minutu i Pokojnika čija je minuta bila! Šta su oni voljeli da mi dica volimo tu minutu! Šta su oni voljeli da mi dica moramo volit tu minutu! Ajme šta su to voljeli! A tek šta su voljeli njegovu borbu i njegov put! Toliko da čak sa njega nisu htjeli skrenit – toliko su ga voljeli! Voljeli su ga toliko da su veći marksisti od Marxa bili, ma šta od Marxa – od Staljina! A šta su voljeli to na nama djeci dokazivat! Tu ljubav. Ajme! Trebalo je taj duh samoupravnog socijalizma i njegovog nepobjedivog radnika – pokazat djeci konkretno, tolika im je poslušnička ljubav bila. A što znači konkretno? Pa konkretno uzmeš razred djece i ravno u tvornicu azbesta, pa pored otvorenih peći, pored tkalačkih strojeva, posred skladišta inače kancerogenog azbesta – sve, sve radi velike ljubavi njihove prema radničkom samoupravljanju. Pa još djeci od ljubavi velike prigovaraš što su ruku na nos metili, jer šta im ima gorući azbest smrdit kad samoupravnom radniku ne smrdi. I onda za kraj kolektivni dokaz ljubavi – minuta školske šutnje. Ajme lipote! Otada mi je minuta šutnje na posebnom mjestu u srcu. Toliko je volim, pogotovo kad mi neko reče da je moram volit. Moskva: alo, alo! druzje? druzje! kamaradi! Moskva to je. panjimaješ druzje? Moskva. Bruxelles: vi, vi mon ami. e Brusel! du poan. Moskva: druzje, ti nje panjimaješ – to njet du poan. Čečenj njet du poan druzje! Čečenj jet tjeroristja! ma čečenjski Kovkoz jet njafta! Kovkoz jet njafta druzje, panjimaješ? njafta za Vjuropa. Bruxelles: o mon gran ami! vi, vi ž komprend! ž komprend l´tut! l´Šešen e gran terorism! vi, vi, e l´Šešnija e stat d gran petrol! petrol pur l´Vrop Unite! pur Konsel d´Vrop! vi, vi ž komprend, l´Šešen e gran terorism! Moskva: dja! dja druzje! harašo! harašo! vu Vjuropa njet tjeroristja! mje svje skupja – tjeroristja ubjijmo! sve skupja! njet tjeroristja, njet a Vjuropa! njet djavajmo njaša otu njafta – harašo? njet tjeroristja – sve skupja, e njafta prihašajmo! prenjesite, prenjesite to a djecja : koja pijesnja-govnoj stijesnja! Bruxelles: vi, no terorism du Vrop! tutmon l´konpletamon – non l´terorism! se l´agrimon mon ami! l´instruksjon pur tut la otrans d Vrop, un minut du totalmon silons: ki pisnee-govno stisnee! e bon! e bon! e votr petrol – arive. e bon! Bruxelles: alo, alo! Zagreb sivuple? votr vulevu a l´Vrop Unite? alor… A vidim da minutu još vole. Vidim da te ljubavi ima i danas. Nije ugasla, još gori vičnim žarom. I opet je triba dokazivat. A na kome? A na kome drugom nego opet na školskoj djeci. Samo što ovaj put ne dokazujemo ljubav prema samoupravnom socijalizmu, nego prema zajedničkoj borbi protiv terorizma. Dokazujemo ljubav u školi. Prema borbi protiv terorizma. U školi. Da. Fakat školska djeca trebaju minutom šutnje iskazat opredjeljenost prema borbi protiv terorizma. A ne npr. – političari u Saboru. Jer neće se sutra oni borit. Mislim na političare. Nego ta djeca. A na to oni računaju. Na-to friško topovsko meso, koje će se sutra u njihovo ime borit protiv terorizma. A njihovi sinovi neće. Odatle ta silna ljubav, protiv terorizma. Ujedinjena Europa, u školama. A ne u Saboru, jer šta će u Saboru minutu šutit – kad imaju toliko pametnog za reć. Ali zato u školama treba minutu šutit. Treba šutit, a ne poučavat, razgovarat, odgajat. O događajima, uzrocima, posljedicama, rješenjima. Treba šutit da se nešto ne bi reklo. Da se nešto ne bi reklo, nešto kao DABOGDA SE U DROBU VELIKE BIJELE PSINE TRAŽILI!!! DABOGDA VAS KALIFORNIJSKA GLISTA KO HUMUS PROSRALA!!! DABOGDA VAS EGIPATSKI GOVNO-KOTRLJAN U KUGLI KOTRLJA!!! DABOGDA VAS KAO 6METARSKU HRPU ŠIŠMIŠEVIH GOVANA DAVID ATTENBOROUGH GAZIJA (op. i usput otkrivao nove životinjske vrste, ful simpatičan čiča)!!! BANDO NIT DEBILSKA NIT KRETENSKA VEĆ KREMBILSKA!!! To već ne bi bilo pedagoški, ne kao tvornica azbesta i propisana minuta šutnje. Tili bi minutu šutnje jeli!?! Minutu šutnje bi tili!!! Da činimo kuco ka tovari, da bude kako vama paše: tovar bija, tovar osta! Ma evo vama bosanski grb i riči vičnog Smoje: Svađat mi se triba!! Svađat se hoću!! |
Dogodio se pokolj. Tko je specijalcima naredio upad u školu? Moskva. Tko u Moskvi? Putin. Što je napravio? Pozvao moskovskog pregovarača – ali ne kako bi pregovarao, već da kupi vrijeme do dolaska ruskih ˝snaga sigurnosti˝ (specijalaca). Kad je Putin odlučio stvar riješiti oružanim putem? Odmah. Je li znao kakve će biti posljedice? Znao je. Je li znao da ovaj put žrtvuje djecu? Znao je. Kako je znao? Prethodno je isto napravio u moskovskom kazalištu. Je li ga to spriječilo? Nije. Jel` se moglo drugačije? Moglo se. A zašto nije? Događa se pokolj. Tko je američkoj vojsci naredio okupaciju Iraka? Washington. Tko u Washingtonu? Bush. Je li slutio posljedice? Nije taj praznoglavi lutak uopće mislio, a kamoli slutio išta, ali se nadao lakoj pobjedi i na nju računao. Što mu je raspirivalo napoleonske ambicije? Ćaćini kompleksi i pohlepa. Jel` se sjetio Napoleonova poraza u Moskvi? Nije. Je li taj uopće učio povijest? Upitno je. Je li moglo drugačije? Moglo je. A zašto nije? Zašto nije, a moglo je? Zato jer se nije - htjelo! Jesu li baskijska ETA, irska IRA, Tamilski tigrovi, Crvene brigade, islamski fundamentalisti, Al´Qaida i nebrojeni drugi - teroristi? Jesu. Jesu li najveći svjetski teroristi? Nisu. Tko su trenutno najveći svjetski teroristi? Bez imalo konkurencije – Bush i Putin. Zašto? Jer provode ozakonjeni globalni terorizam. I zašto još? Jer ga provode pod (veliko)državnim patronatom, u ime naroda čija množina uopće ne podupire njihovo nasilje i misli jednako kao ona očajna majka pred školom u Beslanu, Sjeverna Osetija: "Koji Putin? Ma koji Putin!!! – Gdje mi je dijete!!! Gdje mi je dijete!!!" I sad gledam tog Busha, onako zaostalog, glupog i tupog, imbecilnog lutka, i mislim se kako on i nije ništa više od jednog Nazgula, sluge, slijepog izvršitelja zla – doduše izvršitelja sa prstom na nuklearnom okidaču – ali isto samo izvršitelja, zloćudnog i opasnog jer tupog poslušnika bogatunskih republikanaca, naftnih, industrijskih i vojnih krugova. No Putin u drugu ruku… eee... Putin je druga priča. Hladan, proračunat, nimalo glup. Bivši KGBovac, i bez imalo sumnje u njegovu inteligenciju, ali i bezosjećajnost – taj je čovjek apsolutno svjestan svakog poteza kojeg povuče. Pomalo podsjeća na one silne šahovske velemajstore bivšeg SSSRa koji su, hladni kao špricer, superiorno harali svjetskim turnirima kako igrom tako i strategijom. Ali je ovaj šahovske figure zamijenio – ljudima. Putin je daleko od Nazgula – Putin je autentični Sauron. Gospodar tame, donositelj mraka, lord Mordora – to je Vladimir Putin. Daleko od zapadnih medija i cirkusa kojeg sa sobom donose, ovaj ˝tihi diktator˝ povlači svoje konce, bez ograničenja, komisija ili očiju javnosti. Ta tko gleda na istok! Mase neće reći ali će pomisliti – je, više me zanima Beyoncena guza na Grammyu i koga je ovaj tjedan povalio Colin Farrell, nego pokolj nekih tamo rudara, žena, djece… gdje ono... u Čečeniji, Ukrajini, Rusiji, Ingušetiji… ma sve je to ionako isto. Reći će mnogi. Kao da ona željezna zavjesa i dan danas svojim duhom lebdi nad svjetskom sviješću i zamagljuje većini vid – zamagljuje čist pogled na istok. Što se tamo događa? Zna li itko? Zanima li ikog? Koliko je ljudi do sada istrebljeno? Putin zna. Sauron je to – apsolutni moćnik. I koga dakle Svijet danas ima na svojoj strani za borbu protiv nasilja i terora? Na zapadu Nazgula, a na istoku Saurona. Lijepo. A na horizontu nigdje Gandalfa koji može pomoći. Jer Mordor je to, Mordor a ne Međuzemlje, ova naša kugla zemaljska. Dobro je stari poglavica rekao: "Ovo više nije život, ovo je borba za opstanak." |