26.05.2008., ponedjeljak
KUTIJA POLJUBACA Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novca je u onom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je Božićno vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donjela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe” Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio Kćerkicu je prekorio: “Zar ne znaš, ako nešto pokloniš, očekuje se, da se u kutiji nešto i nađe?”  Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: “Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe” Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju i iz nje uzeo 1 nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi, koju je kćerka spremila unutra.  Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, nasi voljeni,djeca, Bog… Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti. Prijatelji su anđeli, koji nas dignu s dna, kada imamo poteškoće i podsjete nas na to, kako se leti. lyly  |
19.05.2008., ponedjeljak
SUSRET <font size=3>Ravnicom se širio miris kukuruzne svile i okus jeseni. Dunje su zauzimale počasno mjesto na bakinom ormaru. Zrak je bio vlažan od prijepodnevne kiše, ali topao... Sezona berbe grožđa je imala žute ose kao pomagače a lišće duginih boja je krasilo nedjeljni dan. Sa obližnje crkve je zvono otkucavalo 12 sati...Kao da je netko naručio ovaj dan za njih. Nisu se vidjeli čitavu vječnost, još od školskih dana! Bili su mladi, dragi jedno drugom. Bila mu je draga na prvi pogled, od prvog susreta...ali je ostao nijem, sramežljiv, bez riječi. Njegova ljubav nije dobila krila...Ostala je u njemu kao plamičak da svijetli i podsjeća na dane mladosti, i neispunjenu ljubav... Surovost svakodnevnice ih je upregla u teška kola života. Bili su savjesni, vrijedni, zadnji atom energije su dali da budu prihvaćeni u novim sredinama, da budu voljeni, dobri , uspješni...Život ih je dijelio, trošio, lupao i lomio...Darovao ih brakom, dobrom dječicom, supružnicima, zdravljem...i ožiljcima. Pješčani sat se praznio i punio, godine su letjele...ali plamičak u njemu je poprimio boju procvjetale lavande,boju njenih očiju i postajao sve topliji... duša je progledala srcem. Živio je čekajuci je od prvog dana kada su im se pogledi susreli- kroz sve duge godine dok je vrijeme prolazilo prostorima... i ovoga puta je bila tu. Čekao je, naslonjen na stablo, na uglu parka i ulice...u gradu njihove mladosti. Dolazila je. Njezina dobrota se gotovo širila zrakom; po otkucajima srca je znao da dolazi...srce nikada ne laže. Bili su jedno iako nikada nisu bili zajedno... Poznao ju je po osmijehu, po lahoru u kosi koji je odavao njene korake, po očima koje su ga godinama vraćale u život. Oči su spoznale drago lice koje srce godinama čuva. Tog je dana bio njegov rođendan - i njen zagrljaj je bio najljepši poklon koji je ikada dobio. Njihov susret je bio zvjezdana prašina, melem na rane od života, i nastavak početka koji se nikada nije dogodio.  |
12.05.2008., ponedjeljak
|
VODONOSA ( sa slajda)  Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga. Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode. Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom krčagu donosio polovicu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.  Naravno cijeli krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovicu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru. - Sram me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.  Vodonoša mu je odgovorio: - Da li si primjetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga? To je zato tako, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane. Svaki dan si ih zaljevao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj stol. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.  Želiš li znati što je pouka? Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo treba uvažavati svakoga onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima. Ne možeš biti sretan sve dotle, dok ne naučiš iskreno da voliš, i ne nađeš svoje mjesto na svijetu.  |
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Salji andjele cuvare svojejer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze,
kad ne mogu ja..
Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi,
nijedan vjetar neće biti povoljan.
Seneka
Bolje je da vas mrze zbog nečega što jeste,
nego da vas vole zbog nečega što niste.
André Gide
Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu.
Franz Kafka
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati
svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
S. Chinmoy
Kad biram između dva zla, uvijek radije odaberem
ono kakvo još nisam isprobala.
Mae West
Prokletstvo braka leži u tome što se ljudi prečesto
zbližavaju u svojim slabostima, a ne u snazi.
Svatko traži nešto od onog drugog umjesto da
uživa u davanju.
Simone de Beauvoir
Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa
s ludošću većine.
S. Beckett
Linkovi
Dnevnik.hrVideo news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr