MNP

12.05.2008., ponedjeljak


VODONOSA
( sa slajda)

Photobucket

Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga.
Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan,
i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.
Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom
krčagu donosio polovicu sadržaja vode do kuće.
Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.


Photobucket

Naravno cijeli krčag je bio ponosan na sebe kako je
do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli
krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je
uvijek ispunjavao samo polovicu obveze.
Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru.
- Sram me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.


Photobucket

Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primjetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj,
a ne na strani drugog krčaga? To je zato tako, jer sam ja
uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i
nosio sa te strane.
Svaki dan si ih zaljevao, kada smo se vraćali. Dvije godine
uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam
svoj stol. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota
ne bi ukrašavala moj dom.


Photobucket

Želiš li znati što je pouka?

Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo
naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome
od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i
vrednijim. Samo treba uvažavati svakoga
onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima.
Ne možeš biti sretan sve dotle, dok ne naučiš
iskreno da voliš, i ne nađeš svoje mjesto na svijetu.


Photobucket









- 19:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.