31.08.2008., nedjelja
"Otvara se škola za pačiće male"...SRETNO mamama-najboljim učitaljima, i vrijednim "pilićima"...            |
30.07.2008., srijeda
Još ponešto....( sa jednog slajda) Gospodu treba duhovna hrana , ne religiozni fanatici. Nema ključa sreće. Vrata su uvijek otvorena. Budi pozitivan...prebroji svoje blagoslove. Vjera je moć da ne paničiš (tko vjeruje - ne paniči) Ako brineš - ne moliš. Ako moliš - nemoj brinuti. Kao djeca Božija, moliti je kao da zoveš kući.  Najvažnija stvar u tvojoj kući su ukućani. Kada se upletemo u probleme-ostanimo mirni. Bog nas želi mirne, da nas lakše razriješi. Padanje na dno se najteže nosi. Budi ljubazniji nego što treba, za svakog koga susretneš... i to je deo borbe.  Živi jednostavno, Voli beskrajno, Brini iskreno, Govori ljubazno - ostavi ostalo Gospodu.  (Ljepota i sreća je u jednostavnosti, zar ne) |
21.07.2008., ponedjeljak
JACEK YERKA - slike        Dragi blogeri, volite li slikati, ulaziti u galerije...volita li slike, što mislite o slikarima |
09.07.2008., srijeda
|
...U MOM DVORIŠTU... i kesteni cvjetaju zaljubljeni...   svi gledamo u istom pravcu, SUNCE je moj život...  samo jedne oči imaju ljepšu boju od njih...  nismo isti ali smo zajedno najbolje, kao blizanci smo...  I Bog hrani sva svoja stvorenja, ali im ne baca hranu u gnijezdo...lipa je pijanstvo...  ni korjen me ne može zadržati, želim letjeti ...  ...moje je carstvo u krošnjama...  u jednostavosti je ljepota, i najiskrenije ljubavi su boje mojih latica...  suživot je kompromis, rece panj i prihvati leptira...  S tvojom ljubavlju planine mogu pomerati...i cvjetove izmoliti da zamirišu...u mom dvorištu  |
27.06.2008., petak
ZRNCA MUDROSTI Kupljenu ljubav odmah prodaj. portugalska poslovica Slab se čovjek premišlja prije no što donese odluku, a jak nakon nje. Karl Kraus Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi, nijedan vjetar neće biti povoljan. Seneka  Ljutnja je signal koji valja poslušati. Greg Evans Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao. Dorothy Parker Podignite jedro jedan metar i dobiti ćete deset metara vjetra. kineska poslovica Bog daje hranu svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo. Indijanska poslovica  Onaj koji pita ispadne budala pet minuta, ali onaj koji ne pita ostane budala cijeli život. kineska poslovica Zapiši savjet onoga tko te voli, makar ti se i ne svidi u tom trenutku. engleska poslovica Sreća kuca samo jedanput, ali nesreća ima puno više strpljenja. Jonathan Swift Ako ljude osuđuješ, nemaš ih vremena voljeti.Majka Tereza @@@  |
18.06.2008., srijeda
ČAŠA MLIJEKA Jednog dana siromašni mladić je prodavao odijeću od vrata do vrata da bi zaradio novac za školovanje. Shvatio je da ima u džepu samo 10 centi, a bio je gladan i odlučio je da u slijedećoj kući zatraži hranu. Izgubio je osjećaj gladi kad je na vratima slijedeće kuće ugledao lijepu ženu. I umijesto hrane zatražio je čašu vode. Zapazila je da je mladić veoma gladan i mlada žena mu je donijela veliku čašu mlijeka. Popio ju je polako i tada je zapitao: - Koliko vam dugujem? - Ništa mi ne duguješ -odgovorila je ona - Moja majka nas je naučila da nikom ništa ne naplaćujemo kad radimo to iz milosrđa. - Onda Vam hvala od sveg srca-zahvalio se mladić  Godinama kasnije, ova mlada žena se smrtno razboljela. Lokalni doktori nisu znali o čemu se radi pa su je poslali u bolnicu na pretrage. Doktor Howard Kelly je pozvan kao konsultant za njen slučaj. Kada je čuo ime mjesta iz kojeg pacijent dolazi- sjećanja su se probudila u njemu. Ustao je i otišao u njenu sobu. Kada je ušao u sobu prepoznao je tko je pacijent. Bila je to žena koja mu je dodala čašu mlijeka.Vratio se u sobu za konzultacije, odlučan da učini najbolje što može da joj spasi život. Od tada je poklanjao posebnu pažnju njenom liječenju. Posle duge bitke s bolešću-ona je preživjela. Doktor Kelly je ostavio poruku da se konačni račun dostavi njemu na ovjeru. Pogledao ga je, napisao nešto na marginama i poslao ga je u njenu sobu. Pomislila je da ce račun za bolnicu morati plaćati kroz cijeli svoj život. Ali kada ga je otvorila… Nešto što je bilo napisano na marginama joj je skrenulo pažnju. Pročitala je riječi: plaćeno u potpunosti čašom mlijeka. Doktor Howard Kelly @@@@@@@@@@ Koliko smo spremni pomoći drugima? |
04.06.2008., srijeda
|
@NEDJELJNI VLAK@ Svijetlo nedjeljno jutro, Sunce se skrivalo iza dugačkih sjenki nebodera i visokih krošnji drveća.Buka kotača automobila i tramvaja još nije počela…velegrad je produženo spavao. On se žurio da stigne prije vremena, da bude što duže s njima…uz put, svratio je u dućan da uzme neki keksić, koju narandžu, sok…za njih dvije. Ona i malena su već bile na kolodvoru…čekale su vlak. Stolovi obliznjeg kafića su bili prazni...bilo je prerano za nove goste a prekasno za one od prošle noći. Prijala im je jutarnja tišina-udvoje...bili su kao dva oka u glavi, rastavljeni zauvijek a kao blizanci su! Krali su sekunde od vječnosti, hranili su jedno drugog ćutanjem, dodirivali se pogledom i milovali osmijehom. Cijelog sebe su jedno drugom htjeli dati, pokušali zaustaviti vrijeme, odgoditi dolazak vlaka...vratiti se u prošlost i biti zajedno bar koji trenutak duže...u nekom podkrovlju... parku poslije kiše!  Vlak nije imao milosti. Došao je po nju i malenu, kao lopov u noći...da ukrade tuđe, da odnese najvrijednije, najdraže! Dugo je stajala na prozoru vlaka...slika koja ga sve ove godine hrani i zrak dodaje na žličicu, da može živjeti daleko od nje! Sunce se ogledalo u njenim očima i plavim sjajem nagovijestilo njegov novi dan – dan bez sumraka. Poklonila mu je dan nade, dan početka čekanja...darivala ga je radošću njenim postojanjem, obasjala svijetlom najiskrenije ljubavi...Znao je da dolazi sa zvijezda, jer takvim sjajem samo Sunce sija! Vlak je bio neumoljiv...kosa joj je igrala “last dance” sa jesenjim lišćem, osmijesi su im se nježno dodirivali...gledali su u istom smijeru! Vrijeme protiče svjetlosnim godinama...on još uvijek traži osmijeh koji je vlak ukrao i čeka prazno mijesto u vlaku kraj nje. Čekanje je postalo umjetnost nadanja...  |
26.05.2008., ponedjeljak
KUTIJA POLJUBACA Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novca je u onom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je Božićno vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donjela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe” Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio Kćerkicu je prekorio: “Zar ne znaš, ako nešto pokloniš, očekuje se, da se u kutiji nešto i nađe?”  Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: “Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe” Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju i iz nje uzeo 1 nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi, koju je kćerka spremila unutra.  Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, nasi voljeni,djeca, Bog… Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti. Prijatelji su anđeli, koji nas dignu s dna, kada imamo poteškoće i podsjete nas na to, kako se leti. lyly  |
19.05.2008., ponedjeljak
|
SUSRET <font size=3>Ravnicom se širio miris kukuruzne svile i okus jeseni. Dunje su zauzimale počasno mjesto na bakinom ormaru. Zrak je bio vlažan od prijepodnevne kiše, ali topao... Sezona berbe grožđa je imala žute ose kao pomagače a lišće duginih boja je krasilo nedjeljni dan. Sa obližnje crkve je zvono otkucavalo 12 sati...Kao da je netko naručio ovaj dan za njih. Nisu se vidjeli čitavu vječnost, još od školskih dana! Bili su mladi, dragi jedno drugom. Bila mu je draga na prvi pogled, od prvog susreta...ali je ostao nijem, sramežljiv, bez riječi. Njegova ljubav nije dobila krila...Ostala je u njemu kao plamičak da svijetli i podsjeća na dane mladosti, i neispunjenu ljubav... Surovost svakodnevnice ih je upregla u teška kola života. Bili su savjesni, vrijedni, zadnji atom energije su dali da budu prihvaćeni u novim sredinama, da budu voljeni, dobri , uspješni...Život ih je dijelio, trošio, lupao i lomio...Darovao ih brakom, dobrom dječicom, supružnicima, zdravljem...i ožiljcima. Pješčani sat se praznio i punio, godine su letjele...ali plamičak u njemu je poprimio boju procvjetale lavande,boju njenih očiju i postajao sve topliji... duša je progledala srcem. Živio je čekajuci je od prvog dana kada su im se pogledi susreli- kroz sve duge godine dok je vrijeme prolazilo prostorima... i ovoga puta je bila tu. Čekao je, naslonjen na stablo, na uglu parka i ulice...u gradu njihove mladosti. Dolazila je. Njezina dobrota se gotovo širila zrakom; po otkucajima srca je znao da dolazi...srce nikada ne laže. Bili su jedno iako nikada nisu bili zajedno... Poznao ju je po osmijehu, po lahoru u kosi koji je odavao njene korake, po očima koje su ga godinama vraćale u život. Oči su spoznale drago lice koje srce godinama čuva. Tog je dana bio njegov rođendan - i njen zagrljaj je bio najljepši poklon koji je ikada dobio. Njihov susret je bio zvjezdana prašina, melem na rane od života, i nastavak početka koji se nikada nije dogodio.  |
12.05.2008., ponedjeljak
|
VODONOSA ( sa slajda)  Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga. Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode. Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom krčagu donosio polovicu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.  Naravno cijeli krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovicu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru. - Sram me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.  Vodonoša mu je odgovorio: - Da li si primjetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga? To je zato tako, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane. Svaki dan si ih zaljevao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj stol. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.  Želiš li znati što je pouka? Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo treba uvažavati svakoga onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima. Ne možeš biti sretan sve dotle, dok ne naučiš iskreno da voliš, i ne nađeš svoje mjesto na svijetu.  |
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Salji andjele cuvare svojejer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze,
kad ne mogu ja..
Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi,
nijedan vjetar neće biti povoljan.
Seneka
Bolje je da vas mrze zbog nečega što jeste,
nego da vas vole zbog nečega što niste.
André Gide
Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu.
Franz Kafka
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati
svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
S. Chinmoy
Kad biram između dva zla, uvijek radije odaberem
ono kakvo još nisam isprobala.
Mae West
Prokletstvo braka leži u tome što se ljudi prečesto
zbližavaju u svojim slabostima, a ne u snazi.
Svatko traži nešto od onog drugog umjesto da
uživa u davanju.
Simone de Beauvoir
Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa
s ludošću većine.
S. Beckett
Linkovi
Dnevnik.hrVideo news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr