mlinarec
12.05.2007., subota
Sulejman I
|
Sulejman I, To je moj Did strasni. Ljuto ko poskok, njezan da se zaibretis. Znam ga sjeda, na celu osisana (a pamtim i vremena kad ga je moja nane britvom brijalaaa, a nije ni dana bila brico). Sjed je bio i prije nego sto sam se ja rodio. Omalena rasta, krive noge, kriv nos, i to orlovski, zelene oci, tanke usne. Ljuto. Rijetke su bile prilike vidjeti ga nasmijanog. Samo sam ga vidio jednom kad mu za Bajram prije nekih davnih godina licno donesoh upaljac benzinac i kutiju Drave bez filtera. Pricalo se u porodici da je jednom prije mog vakta pao pod konjska kola u galopu, jedva ostao ziv, on bio kocijas. Sva mu koza s glave bila oguljena, tjemenjacica, tako se tad zvala, doktori u Prijedoru jedva nekako zasili. Bio je vojnik austrijske regimente u Cerskoj bitci. Od te bitke pa sve na ovamo moj Did Sulejman i njegov komsija Todor imaju zategnute odnose. Nema kakvih tu nije bilo netrpeljivosti: Krade Todor Sulejmanu brazdu zemlje, slijedece oranje i dvije. Pusta Todor svoje goveda u Didovu djetelinu. Sjece Todor Didovu sumu. Dolazi Todor Didu na kafu, kao da se niste ne dogadja. I svima za cudo da to Did ne primjeti. Potrajalo je to i to dugo. Jednog teskog jesenjeg kisnog dana Did Sulejman zove moju nanu Mevlu: -Mevlo, posalji Fehima na kraj "Hadzalicke njive" na mazgal da ga ogradi, eno Todorove krave ulaze u njivu ko u svoju stalu. -Nemoj Dide tako ti Allaha slati djete po ovoj kisi, nego odoh ja dotjerati i utjerati Todorove krave u stalu da nekisnu, a kad on dodje po njih gledajte sta cete. -U koju stalu, u nasu, u nasoj stali ni za nase nema mjesta, a ti bi jos da udomis Todorove, cafirske krave da spasavas. Mevlo tebi nema mjesta ni u Dzehenemu! Vrisnu Did Sulejman. Tajac. Pusi Did Sulejman na vratima stale i u daljini gleda Todorove krave. Izlazi Fehim, pospan djecarac, namjesta kabanicu i navlaci kapuljacu na glavu doceka ga Did. -Idi Todorovoj kuci i dovedi ga do njegovih krava, neka sam dodje po njih, reci da sam ja tako reko. -Ooooo Sulejmane, ooooo rode moj, eto Todora da se dogovorimo, cuje se s brda. -Ooooo Fehimu, sine moj idesli kuci! -Ooooo Babo evo me haman pred kucom! Nad njivom se vec pocela da navlaci plavicasta jesenja izmaglica. Uskoro ce noc. Na prozoru starobosanske kuce koji gleda u "Hadzalica njivu" natiskalo se nekoligo glava sa samijama i rubcima. Fehim sjedi kraj sporeta, skida mokre carape, gledajuci gumene cizme sa koje strane su suplje. Didovo zeleno oko prati prilazak Todora. -Stoj! vrisnu Did -Nemoj tako brate Sulejmane!,rece Todor povlaceci se unazad. -Pa nijesi toliko izludio!- -Izludio nisam, al mi je prekipilo Todore, sve do sad sta si mi ucinio ima da mi vratis. Vrati mi medju u Cipcu, hrasce povrh Cipca, put prosiri povrh brda kojeg si suzio. Gleda ga Todor i ko da se cudi varnicama iz ociju, ko da prvi put vidi paru i nosa i nabrekle vratne zile. -Cuj ti mene brate Sulejmane sve ce to tebi tvoj komsija Todor vratiti kad se ova njiva "Adzalicka" bude ponovo zvala "Hadzalicka" |