What you fear is your desire.

nedjelja, 30.09.2007.

zbog mene plačeš.

nikad ne znam započeti post.

Došli smo do točke gdje te stvarno više ne mogu podnijeti.
Možemo otplakati bol, odtrpjeti bol.
Progutajmo ponos, zaboravimo sve ružne i lijepe trnutke, riječi, dodire.
Nastaviš li sam, ne očekuj moje stope iza leđa.
Dosta je bilo suza za koje tvrdimo da nikada nisu potekle.
A oboje znamo da bismo njima mogli navodnjavati livade pune ruža.

Out of my head, out of my bed.

Samo dijelić sekunde, samo kriva riječ i pogled dijele me od konačnog zatvaranja vrata tvojeg stana.
Ništa od nas nije ostalo.
Kao da nismo postojali, kao da nas nikada zapravo nije bilo.
Komadići onoga što smo nekada nazivali mi raspali su se u previše komadića da bi ih našli, kamoli vratili u jednu cjelinu.
Jedno drugo imali smo samo u hladnim noćima obasjanim samoćom.

Tell her it's me who made you weak, who made you cry.





sretna sam.
- 20:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2007.

.ojos como tus.

Opet gledam popis stvari koje ću sutra napraviti.
Opet gledam naše stare slike.
Opet razmišljam o tebi, o nama.
Opet je tvoja polovica kreveta hladna.
Opet. Opet. Opet.
Iznova. Iznova. Iznova.
Još jednom smo u zadimljenome kafiću, i ne znamo po čijem parfemu mirišemo.
Čaše su još uvijek do pola pune.
Sjediš nasuprot mene. Šutimo. Riječi se ipak troše.
I tko zna do kada ćemo to ponovno i ponovno, svaki put iznova proživljavati.
Oslobađa me pomisao da si sada ostao nemoćan.
Ispod mene, sam.
Ispunjena sam. Kao nikada prije.
Želim da ova noć potraje zauvijek.
Da zauvijek osjećam ovo što sada osjećam. Nadmoćnost.
Opet ulazimo u moju spavaću sobu.
Biseri se raspadaju po podu, a komadi odjeće prate do kreveta.
Šutnja. Zora s tobom. Jutro s tvojim mirisom na jastucima.
I gdje ću naći oči poput tvojih?
Usne poput tvojih?
Sve poput tvojega?

Neću to pronaći.

Duboko u sebi pronaći ću nešto bolje.
A hladan krevet ugrijat će netko drugi.
Jutra će netko drugi uljepšat.
Netko mene vrijedan.
To nikada nisi bio ti.
Ali još uvijek te volim.
Još uvijek si mi potreban.

Ne još zadugo.

.ojos como tus.
- 15:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

prvi post.

ovo mi je novi blog, zaboravila sam lozinku na prošla dva. kasnije ću ga uredit ne da mi se sad.
- 11:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.