What you fear is your desire.

utorak, 25.09.2007.

.ojos como tus.

Opet gledam popis stvari koje ću sutra napraviti.
Opet gledam naše stare slike.
Opet razmišljam o tebi, o nama.
Opet je tvoja polovica kreveta hladna.
Opet. Opet. Opet.
Iznova. Iznova. Iznova.
Još jednom smo u zadimljenome kafiću, i ne znamo po čijem parfemu mirišemo.
Čaše su još uvijek do pola pune.
Sjediš nasuprot mene. Šutimo. Riječi se ipak troše.
I tko zna do kada ćemo to ponovno i ponovno, svaki put iznova proživljavati.
Oslobađa me pomisao da si sada ostao nemoćan.
Ispod mene, sam.
Ispunjena sam. Kao nikada prije.
Želim da ova noć potraje zauvijek.
Da zauvijek osjećam ovo što sada osjećam. Nadmoćnost.
Opet ulazimo u moju spavaću sobu.
Biseri se raspadaju po podu, a komadi odjeće prate do kreveta.
Šutnja. Zora s tobom. Jutro s tvojim mirisom na jastucima.
I gdje ću naći oči poput tvojih?
Usne poput tvojih?
Sve poput tvojega?

Neću to pronaći.

Duboko u sebi pronaći ću nešto bolje.
A hladan krevet ugrijat će netko drugi.
Jutra će netko drugi uljepšat.
Netko mene vrijedan.
To nikada nisi bio ti.
Ali još uvijek te volim.
Još uvijek si mi potreban.

Ne još zadugo.

.ojos como tus.
- 15:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.