Povijest crkve
I
No što s Crkvom danas . Nedavne papine izjave o Islamu , izjava o ateistima , pokazuje da se crkva i dalje nema namjeru mijenjati ni prilagođavati vremenu u kojem danas postoji.Možda i najveći problem za Crkvu danas je nemogučnost , nedostatak želje i strah od promjene. Pokušat ćemo na sljedeći način. Prema katoličkoj predaji Isus se obratio Petru tvrdeći da on predstavlja stijenu na kojoj će izgraditi Crkvu. Ista predaja govori da je Petar bio prvi papa od početka kršćanstva do danas.
No ako ćemo biti iskreni povijesna činjenica je da su takve tvrdnje čista besmislica.Na čelu „ rane Crkve“ u Jeruzalemu nije bio Petar već Jakov „ Pravedni“ . Pavle , na čijim se poslanicama temelji današnje kršćanstvo bio je u sukobu i sa „ ranom Crkvom „ i sa Jakovom . Do 4.stoljeća oblik kršćanstva kakav danas poznajemo nije postojao.On je predstavljao samo jedan od mnogih oblika kršćanskog vjerovanja ,a u to vrijeme postojalo je oko 80 različitih kršćanskih sekti u Rimskom carstvu.Tek kad se ovaj naš oblik kršćanstva uobičajio kao ortodoksan ostali su retroaktivno proglašeni „herezom“. Kao primjer možemo navesti nadbiskupa Atanazija iz 4. st. koji je 5 puta ekskomuniciran iz crkve i isto toliko puta vračan nazad ,ovisno o glasovanju nekog koncila ili političkom potezu nekog vladara. Na kraju djela koja je on zastupao izvojevala su pobjedu i proglašena " pravovjernim" a ostala su proglašena heretičkim.Što to znači? Zahvaljujuči određenim povijesnim događajima danas poznajemo kršćanstvo ovakvo kakvo postoji. Ne zaboravimo da povijest pišu pobjednici , isti određuju i što je pravovjerno a što ne pa su na taj način i pobjednici definirali Bibliju.
Pa čak kad se Rimska crkva uzdignula nad ostalim oblicima kršćanskog vjerovanja imala je vrlo malo sličnosti s današnjom crkvom. Titula pape je uvedena tek krajem 4.st. Sve do sredine 5. st.Rimska crkva je bila potpuno suprotna monolitnim koncepcijama , bila je potpuno decentralizirana a tkz.papa je bio tek rimski biskup , odnosno jedan od biskupa ( u najboljem slučaju „ prvi među jednakima)“.
Čak kada je papinstvo postalo središte moći njegov položaj je bio pretežito nominalan te je u određenim razdobljima bilo podložno odlukama crkvenih koncila.
Sve do 1870. g. još je postojala mogućnost njegove odgovornosti pred crkvenim koncilima.Tek nakon 1870.g. kada je papa prijevarom i ucjenom donio odluku o svojoj nepogrešivosti konačno je izronila monolitna struktura crkve kakvu poznajemo danas.
Htio bih se kratko osvrnuti i na ovu dogmu o papinskoj nepogrešivosti . Za mene je to vrhunac cinizma .Ma dajte budimo iskreni. Pa tko za sebe može reći da je nepogrešiv ? To znači da je netko savršen , bez mane i ljudskih slabosti. Pa zar nismo svi ljudi , pa i papa . Za mene je to isto kao i da netko sebe proglasi Bogom.
|
