A vidi ruke!
|
Dakle ovako, nema mi prikladnijeg mjesta za pisanje sms-ova nego dok sam u wc-u i nema mi prikladnijeg mjesta za pričanje mobitelom nego dok vozim. I wc i vožnja (dok sam sam u autu) su mi nekakvo beskorisno slobodno vrijeme pa jako često koristim upravo gore nabrojane načine za ispunjavanje tog vremena. (Sad se sigurno pitate kad ste zadnji put dobili moj sms :-P ) I tako ja neki dan vozim gradom i zaključim da se već danima nisam čuo s Tripleom, koji upravo ševi svoju ljubljenu Mata Hari u mom šatoru gdje god stanu uzduž i poprijeko Dalmacije. Naravno, zovnem ga i zapričamo se o šatoru, Dalmaciji, seksu, korporacijskom kapitalizmu, luftmadracima, kuhinjama... I kad ono, na ravnici od Gornjeg Zameta prema Turniću, zazvoni mi drugi mobitel. Zamolim Triplea da malo pričeka i držeći telefon desnom rukom na uhu, lijevom hvatam drugi i javim se Paris. I u tom trenutku shvatim da vozim i svakom rukom držim jedan mobitel. Đisus. Sreća da sam dugo vježbao navigaciju koljenima (mogu i solidne zavoje proći upravljajući koljenom) i da sam vozio nekih 40-ak km/h. Nakon desetak sekundi, koliko je Paris trebalo da me pošalje u trgovinu po čips i sok, razgovor je završio i lijevu sam ruku mogao vratiti na volan. Uf. E sad, neki dan u wc-u... (Za sve one koji mi sad misle držati prodike o opasnoj i nesavjesnoj vožnji: priča je fikcija.) |
Komentari (4) - Isprintaj - #
