Prije upotrebe
Ovaj tekst je napisan prije dva tjedna dok su sjećanja s tehničkog pregleda bila jako svježa.
Ne preporučuje se čitati starima, bolesnima, djeci, trudnicama i ostalima.
Samo za one koji obožavaju gledati tv prijenose šahovskih turnira i za koje su "Tramvaj zvan čežnja" i "Engleski pacijent" akcijski filmovi.
Prolog
«Hej draga! Čekao sam da me zoveš da te ne probudim. Idem na tehnički na brzaka pa dođem kod tebe. Računam da mi treba jedno pol sata- sat.»
«Neće to ić tako brzo.
«Ma trebalo bi. Napravio sam policu osiguranja, a i plin je već bio na posebnom pregledu, samo još da pregledaju auto i to je to."
Prije dva mjeseca (negdje krajem svibnja)
Ulazim u Stanicu za tehnički pregled vozila (od sada pa nadalje tehnički) u Rijeci. Nema gužve, dolazim izravno na šalter.
«Dobar dan, došao sam na tehnički pregled novougrađene plinske instalacije.»
«Aha, nema problema, trebate na izvanredni tehnički pregled. Javite se onom kontroloru s naočalama kod kamiona», govori mi pokazujući prstom prema čovjeku u plavoj kuti kraj MAN-a.
«Dobar dan, došao sam na tehnički za plin.»
«Ne mogu danas, sam sam na kamionima, a vidi koliko ih ima, zovi me u utorak telefonom pa ćemo vidjeti dal' će bit gužva.»
«U utorak?!»
«Da, u utorak, stvarno ne stignemo danas. Dok ove završim, zatvorit ćemo, a to s plinom dosta traje pa...»
«Ok, vidimo se u utorak»
Par dana kasnije, u utorak, evo mene opet tamo. Naravno, nisam prethodno zvao jer znam da bi me telefonom puno lakše otpilio. Ovog puta naoružan iskustvom, ne idem na šalter nego direktno kod kontrolora.
«Dobar dan. Bio sam ovdje prošli tjedan na tehničkom za plin i rekli ste mi da dođem danas.»
«Šta da? Dobro. Ovo je tvoj auto? Imaš pulske tablice? A iz Labina si. Zašto si došao kod nas na tehnički? Da, u Labinu ne ne rade tehnički za plin, ali mogao si ići u Pazin, Buzet ili Pulu.»
«Radim u Rijeci i ovo sve ostalo mi je bilo kompliciranije, morao bih falit s posla, a tu ste mi za čas.»
«Da, da, između Labinu i Rijeke nema tehničkoga», cinično će on, «Daj da vidim papire. Aha, znači, sad idi u punionicu plina nek' ti ovjere ovu žutu knjižicu, pa odi na vaganje u Metis s barem pola punim rezervarom benzina.»
Odlazim i vraćam se nakon sat i pol, čim sam obavio te dvije sitnice. Još nekih 45 minuta nakon toga, tehnički je odrađen, a sva papirologija poslana u Zagreb na kontrolu. Mjesec dana kasnije, papiri se vraćaju poštom i plin više nije nelegalan.
Skoro pa sadašnjost
Prošli petak u banci u Labinu, koja je pravi vlasnik mog auta, a zvat ću je banka.
«Dobar dan, imam drugi tjedan tehnički pa sam došao po Knjižicu vozila, čuo sam da ih sad traže.»
«Dobar dan. Izdat ćemo vam kopiju s pečatom banke. To vam je dovoljno.
«Dobro, hvala.»
Jučer
Na tehničkom kod službenice.
«Dobar dan. Došao sam na tehnički, izvolite papire i policu, i papire od plina.»
«A, imate plin? Trebat će ga upisati u knjižice. A di je druga knjižica?»
«U banci. Imam ovjerenu kopiju, rekli su mi da je to dosta.»
«Za tehnički jest, ali trebamo vam upisati u knjižice da imate plin, a za to mi treba Knjižica vozila, odite po nju pa se vratite».
«Ali, knjižica je u banci u Labinu...»
«Aha, aha, dobro, onda ćemo danas napraviti tehnički, a vi sutra odite po knjižicu i dajte da vam to upišemo, ne pardon, moramo napraviti nove, pa je odnesite nazad.»
«Dobro, to je ok da barem tehnički riješimo da ne vozim neispravan. Nego, tu knjižicu treba ovjeriti na policiji zar ne, mogu li to napraviti u Rijeci?»
«Ako je auto registriran u Labinu, ne.»
«A mogu li onda te knjižice dati napraviti u Labinu, jer ću inače morati otići u Labin po knjižicu, donijeti je u Rijeku za zamjenu, pa je voziti opet u Labin na ovjeru? Oni naime nemaju tehnički za plin pa ne znam hoće li moći taj plin upisat u knjižice?»
«Mislim da će moći. Trebali bi moći. Zapravo, moći će, da, da.»
Plaćam pregled i dolazim kod kontrolora.
«A imate plin?! Dajte da vidim onu žutu knjižicu. Aha, pečat je stariji od mjesec dana, odi je ovjeriti u punionicu plina.»
«Ali, mjesec dana im je trebalo samo da je vrate iz Zagreba, a plin je tek stavljen prije niti dva mjeseca...»
«Ne smije biti stariji pečat od mjesec dana. Odi pa se vrati.»
Četerdesetpet minuta kasnije dolazim nazad s ovjerenom knjižicom, tehnički prolazi na čas i odlazim doma s papirima ali bez ovjere u knjižici.
Danas
U banci.
«Dobar dan. Trebao bih Knjižicu vozila koja je pohranjena kod vas. Stavio sam plin u auto pa to moraju dopisati i bez toga ne mogu dovršiti tehnički.»
«Aha, aha, dobro, dođite oko 4 ili sutra po nju.»
«Molim?! Ali Tehnički mi radi do 1:30, neću to moći riješiti.»
«Onda ćete morati sutra, ne mogu vam je sad dati.»
«Ma čekajte, ja radim u Rijeci, neću valjda morati i sutra dolaziti ovamo zbog knjižice?»
«Radite u Rijeci, onda dobro, dođite po nju za nekih sat vremena, ne mogu vam je sada donijeti.»
Čisto za zapisnik, kad sam prošli tjedan vadio kopiju, napravili su mi je odmah. To znači da joj je knjižica pri ruci, a ne u nekom vremenski zaključanom sefu i Bog zna zašto mi je nije htjela dati odmah.
Prošao sam cijeli grad nekoliko puta jer su valjda svi bankomati bili pokvareni, dignuo novac i otišao na tehniči u Labinu. Zbog dugogodišnjeg iskustva s njima, ovo je bio trenutak kojeg sam se najviše plašio. Sve su šanse bile da mi ne prihvate Riječke papire i da me pošalju u stanicu u kojoj sam napravio pregled vozila.
«Dobar dan. Napravio sam tehnički u Rijeci, ali nisu mi ga mogli upisati plin u knjižice jer je jedna bila u banci pa sam došao ako mi to možete dovršiti ovdje.»
Žena šutke uzima knjižice i tipka. Par minuta kasnije vidim u njezinim rukama raču koji je dvostruko veći nego što sam očekivao.
«Šta to je moj račun? Zašto je tako puno, mogu vidjeti, molim vas? Koliko je cestarina?!! Nevjerojatno. Oprostite, ali morat ću ponovno na bankomat, kartice ne primate zar ne?»
«Ne kartice ne primamo, no ajde ovako: kad ti ovo napravim, idi na policiju da ne zatvore jer primaju stranke još pol sata, pa digni novac i donesi mi ga.»
Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Ne samo da mi je napravila uslugu nego mi je potpuno neosigurana pustila da odem s gotovim papirima i vjerovala da ću joj donijeti četveroznamenkastu cifru kuna.
Sat vremena kasnije, nove su knjižice bile ovjerene, novac odnesen na tehnički, knjižica vraćena u banku, a ja iscrpljen ali sretan da sam uspio u samo dva dana uspješno odraditi tako kompleksan zadatak.
Epilog
Dvoje ljudi između dvadeset i trideset godina polako puzi iz zgrade tehničkog pregleda. Ispucane usne im se blago pomiču dok izgovaraju jedva čujan vapaj: "Vode."
|
