Dubrovnik (Suputničine impresije 2.)
|
"Nema ničeg dosadnijeg na svijet od toga da netko ili priča svoj san ili kako je bio u ratu ili pak kako je putovao na jug." (Harms) Dakle, naš godišnji je počinjao i istovremeno se približavao kraju. Došavši u Dubrovnik, došli smo i k cilju svog putovanja, i već smo počeli razmišljati o povratku. Smjestili smo se u Cavtatu kod prijateljice, gdje smo u lokalnom bircu obavljali jutarnje kave i rituale, i, najčešće nakon kišnih noći, kretali s punom opremom za kupanje, prema Dubrovniku. (fotka 1.)  Kako je to bilo moje prvo spuštanje južnije od Zadra (zbog čega mi je i pripala čast pisanja impresija), valjalo je sve dobro pogledati. Naravno, čim smo došli u grad i parkirali, uputili smo se prema staroj jezgri i od Onofrijeve fontane (fotka 2.) krenuli Stradunom (fotka 3.) u razgledavanje.   Uslijedila je duga šetnja uskim uličicama, upijanje atmosfere i opuštanje. (fotka 4.)  Osim samih ulica, pogledali smo i poznatije znamenitosti, izložbe, crkve itd., te se oduševili činjenicom da u samom starom gradu postoje i džamija, sinagoga i pravoslavna crkva. (fotka 5.)  Nakon iscrpne šetnje, sunčani dio dana proveli smo na plaži, a večer u potrazi za jeftinijom pizzerijom ili restoranom. To bi se moglo smatrati vrlo nezahvalnim zadatkom ako je vjerovati novinskim napisima o cijenama u Dubrovniku. I to je točno. Prođete li ulicama paralelnima Stradunu uočit ćete brojne restorane nanizane jedan do drugoga, i njihove djelatnike koji će vas uvjeravati da upravo kod njih trebate (s)jesti. No, uočili smo i jedan sasvim drugačiji slučaj: zaposlenika logističara čiji je zadatak smjestiti brojne goste koji čekaju svoju stolicu. Tu smo večerali, i to ne zato jer nas je gužva uvjerila u kvalitetu, već zbog cijene, porcije i posluge. Stoga reklama i preporuka: pizzerija Mea Culpa! Drugo jutro dignuli smo se na Srđ i razgledali fascinantno ruševno zdanje na samom vrhu, te fotografirali pogled prema Dubrovniku. (fotka 6.)  Naposljetku, uspeli smo se i na zidine (fotka 7.), te iz nove perspektive promotrili grad. (fotka 8.)   I to je otprilike bilo sve od naših dana u Dubrovniku. Iako je bilo kratko i iako nas je grad oduševio, već nakon trećeg dana bilo nam je dosta razgledavanja. Veselili smo se povratku kući i prolasku kroz nova, nama nepoznata mjesta. Tako smo se provozali po Pelješcu, vidjevši Ston, i uputili se na Korčulu, gdje smo se, oprani kišom, ukrcali na Marko Polo i otplovili put Rijeke. Nažalost više nije bilo mjesta na fotoaparatu za nove fotografije, no ostala su nam sjećanja na Dubrovnik (fotka 9.) i planovi za nova putovanja.  |
Komentari (16) - Isprintaj - #
