Prolog
- Idem na put.
- Kamo?
- U Makedoniju.
- Ma daj?!! Ke super! Baš lijepo i egzotično. Super!
Prvi dio: Dolazak
Dok je avion slijetao, znatiželjno sam gledao kroz prozor. Odmah mi je u oko upala skupina vojnih helikoptera parkiranih uz jedan zid. Nije baš najugodnija scena pri ulasku u zemlju, ali nisam se čudio, znam u kakvom okruženju se nalazimo.
Aeorodromska zgrada je bila tužna, siva i prazna (bilo je 22:30 pa valjda baš i nije bilo prometno), a službenica na carini mrka i neprijazna. Nisam se čudio, to je valjda u cijelom svijetu isto. Neki drugi službenici nakon carine (možda neki policajci, ne znam) su bili sasvim drugačiji. Nakon obavljanja nužde (male) u očajnom wc-u, ukrcali smo se na bus. Dočekao nas je prijazan i nasmiješen mladić koji nam je objasnio plan puta, rekao da će nas u Ohridu dočekati njegov kolega koji će nam biti na usluzi, i iskrcao se iz busa.
Puta do Ohrida se ne sjećam previše, bila je noć i kiša pa se niš' nije vidjelo, a mi smo se zabavili bocom Southern Comforta pa malo prispavali. U Ohrid smo stigli tek oko 2:30 ujutro. Domaćini su nas dočekali sa smiješkom i hladnom večerom. Lijepo od njih da su mislili na našu hranu u to gluho doba. Prebacili smo se na šank (koji radi cijelu noć neovisno o broju gostiju (osim ako nema nijednoga). Ekipa sa šanka je bila sjajna. Rijetko ugodno hotelsko osoblje, mora se primjetiti.
Drugi dio: Ohrid
Odmah u početku nam je rečeno da je Ohrid po kulturi i ljepotama biser Makedonije. Pravo za pravo, nismo još vidjeli Makedoniju, ali da je Ohrid biser, ubrzo postaje jasno. Položaj, ahritektura, jezero, planinski masivi naokolo, ugođaj... Sve je zaista sjajno. O ovom dijelu ne bih previše dužio. Imam i neke amaterske fotke pa možda upijete dio tih ljepota.






(nastavit će se)
|