[27.02.2006., ponedjeljak 11:35]

Kao u filmu

Vraćamo se prekjučer (oko 10 navečer) Paris i ja prema Rijeci autocestom iz pravca Rupe. Prolazimo pokraj OMV-ovih benzinskih pumpi Vrata Jadrana. “Vidi ono!”, reče Paris pokazujući lijevo. A kad ono, s druge strane ograde na suprotnoj strani autoceste auto vozi paralelno s nama u istom smjeru!!! (Cesta na tom dijelu nema zaustavnu traku i auto se kreće po preticajnoj traci za auta iz suprotnog smjera.) Riječ je o nekom malom talijanskom autiću koji juri brzinom od oko 100 km/h. “Ma što ovaj radi?!! Lud je!!!” Gledamo kako mu ususret dolaze auti pretičući se (naravno, na autocesti su). Užasnuti čekamo da ga pokupe kao što vjetrobran pokupi muhu. Auto koji je preticao se vrati u desni trak i uspiju se mimoići.

Otprilike kilometar dalje, autocesta je završila i autić se je uspio vratiti u svoju traku ispred nas. Imao je talijanske tablice. Pretpostavljamo da je, kad je izlazio s benzinske, skrenuo lijevo ne znajući da je na autocesti. U svakom slučaju, mislim da je popio apaurin kad je stao (jer je nama trebao samo što smo gledali sa strane).

- 11:35 - Knjiga dojmova (8) - Isprintaj - #

# Jezdi - majketi, pa to je ko u onom vicu 'šta jedan, ima ih stotine!' :D (27.02.2006. 18:07)
# Chilli - Mislim da talijanske tablice sve objašnjavaju. (27.02.2006. 18:37)
# james_blood - mene je talijan nedavno uvjeravao da je u dvosmjernoj ulici (a bila je jednosmjerna naravno). kako su glupi.ne volim talijane.(btw, mala beba se zove lucija, if ju nou vat aj min) (27.02.2006. 20:48)
# lucy - ima nas svakakvih (27.02.2006. 21:08)
# perssefona ¤ - potpisujem chilli i lucy, puse (27.02.2006. 22:54)
# blokche - Bar su svi ostali živi. (28.02.2006. 01:14)
# perssefona ¤ - jao da..moram ti se pohvaliti.imaš post na mom blogu. htjela sam ti mejl napisat al bog te pitaj kad bi ga pročitao. i kad čemo na tu fcking kahvu?? (28.02.2006. 22:04)
# Guliver - Vrajži paštari, svakom talijanu kojeg vidiš trubi, prije ili kasnije će nešto zaj...t. ;) (01.03.2006. 17:00)

Komentari (0) - Isprintaj - #

[25.02.2006., subota 19:11]

Senzacionalno: Marvinove kronike donose fotografiju Zeko-ota Znaota! Zeko Zna je raskrinkan!



Ovo nije senzacionalizam! Naš blog ljudima donosi informaciju o Zeko-o-tovom izgledu ne zato da bi podigao čitanost nego zato što ljudi imaju pravo znati!

- 19:11 - Knjiga dojmova (10) - Isprintaj - #
# Parah dox - Hvala ti. Mogao si me i prije spasiti, a ne da živim u iluzijama :) (25.02.2006. 19:22)
# Trill - Meni ova slika ne govori puno. Nisi napisao koji je on ;))) (25.02.2006. 19:34)
# drugo ja od V. - ti stvarno znaš biti euforičan :)))) (25.02.2006. 21:20)
# blokche - Molim te nemoj tako rušiti snove napaljenim blogericama. Grijeh je to Roče. ;)) (25.02.2006. 21:58)
# Ire - a viđe ovu desno što se elegantiš raskrečila! (26.02.2006. 23:20)
# Rock Roll - @dox - to sam i napravio za tebi pomoći. Eh, kad volim pomagati. @trill - onaj krajnje desno. :-)) @Vedrana - Suputnica se složila s tobom. @bločke - zašto rušiti snove? A kužim, zato što znaju da nemaju šase kraj tolikih naoružanih žena! @ire - zbog nje sam razmišljao je li slika pretjerana. Ali nisam se dao pokolebati. Glupost je neuništiva (moja, a ne ona krajnje desne). :-) (26.02.2006. 23:34)
# 63)^(1)(1 - lol, .. tjesim se time da su sve te cure ovdje plasticne (27.02.2006. 00:03)
# Parah dox - Roče ti si dobrotvor :) u tajicama... (27.02.2006. 16:05)
# uspe - Eh, da sam ja ovo vidjela prije, moj seksualni post bi sigurno sasvim drukčije izgledao... :-))) (28.02.2006. 10:23)
# Ariston - Tako sam si i mislio.. ;) (01.03.2006. 13:11)

Komentari (0) - Isprintaj - #

Blogersko nedolično ponašanje

Večeras sam posvjedočio nečem strašnom. Nisam se tome nadao. Jedan cijenjeni riječki bloger s kul liste, nije važno koji, recimo da se zove Mrkva, napravio je cijelu seriju skandaloznih postupaka. Najprije je pod utjecajem alkohola manijakalno kroz grad vozio jednu drugu cijenjenu blogericu. Rekla je da joj je cijeli život proletio pred očima. Potom je bez plaćanja karte ušao u kazalište (ne bilo koje, nego u HNK Ivan pl. Zajc) i to u trapericama. Nakon toga je, nastavljajući se alkoholizirati, beplatno uletio i na koncert Belfast Food-a. Nakon što su oni otpjevali svoje, nije se dao otjerati nego je uz svirku nekog no-name banda pjevao uspješnice Prljavog kazališta. Eto, sad znate kamo ide ovaj svijet.

- 03:13 - Knjiga dojmova (10) - Isprintaj - #

# parah dox - Nikad muža od njega. Idem dalje. (25.02.2006. 03:25)
# Napaljena sisata tinejdže - idi. dalje je sigurno bolje od bliže. (25.02.2006. 03:35)
# Zeko zna - Da, ima pravo, idi :) (25.02.2006. 03:37)
# parah dox - Idem! Sise nosim sa sobom! (25.02.2006. 03:38)
# pegy - Strašno. Ma kakvi ... STRAŠNO. :))) Najgori bi mu grijeg bio da je tako pijan usred noći išao pisati post. :))) (25.02.2006. 12:32)
# Rock Roll - Da ne bi bilo zabune, nisam bio ja. Ja sam samo sjedočio cijelom događaju. (25.02.2006. 12:36)
# blokche - Za nekašnjenje se isplati i život dati! Bitno da je cijenjena blogerica bila doličnog ponašanja. ;)) (25.02.2006. 13:02)
# igoric - najstrasnije i neoprostivo u cijeloj je prici da je isao u kazaliste (i to ne bilo koje, nego the Kazaliste!) u trapericama!!! mislim stvarno, pa gdje, kamo i kuda (da odakle i dokle izostavimo) ide ovaj svijet??? jos malo pa ce se u lov na lisice ici u kestenjastim hlacama... (25.02.2006. 14:46)
# Ire - snebivam se (25.02.2006. 17:59)
# Trill - Još nisam vidjela da netko tako dobro zamaskira o kojem se to točno blogeru radi ;))) (25.02.2006. 19:33)

Komentari (0) - Isprintaj - #

[22.02.2006., srijeda 13:31]

Savršeno parkirno mjesto



Vjerujem da se mnogi od vas sjećaju epizode kultnog Sienfelda u kojoj je George Constanza tvrdio da uvijek postoji savršeno parkirno mjesto koje samo treba naći. On je tada uspio naći savršeno mjesto na krcatom parkiralištu bolnice. (Kasnije mu je netko pokvario užitak tog savršenog mjesta kad je pao s prozora na njegov parkirani auto i razbio ga, ali to sad nije bitno.)

I u mom kvartu, kao i u većini kvartova, naći parkirališno mjesto je takav uspjeh da bih najradije otvorio bocu vina kad uđem u stan. Posebno je to slučaj ako se vraćam doma nakon 9-10 sati navečer kad su svi već stigli i preplavili parking svojim metalnim kutijama. U takvim slučajevima nerijetko parkiram poprilično daleko (5-10 minuta hoda i brdo stepenica do stana) s obzirom da se radi o stambenoj četvrti, a ne centru grada gdje se očekuju gužve.

Vraćamo se Suputnica i ja u nedjelju navečer doma, nakon dana provedenog u Istri. Moja draga već neko vrijeme nije bila doma, i dogovorimo se da ju vozim za sat-dva kući. Dolazimo u kvart, i vozimo se ulicom, svjesni da nas čeka par minuta kruzinga i onda večernja šetnjica do zgrade. Tada ugledah gotovo savršeno mjesto samo par minuta hoda, i već se htjedoh parkirat da Suputnica nije ugnjavila sa željom da nastavimo potragu. Nevoljko pristanem, svjestan da ću izgubiti i ovo mjesto kako se nerijetko događalo. Vozimo se dalje, kad pred sam ulaz u zgradu jedno prazno parkirališno mjesto. I to savršeno! Nema potrebe za penjanjem na rubnjak, ne moramo se prebacivati po autu i izlaziti na ista vrata, nismo na pješačkom prelazu, autobusnoj stanici nit uz samu prometnicu, nismo čak ni pokraj baje koja bi se mogla otkotrljati i udarit parkirani auto. I ponavljam, mjesto je pred sam ulaz u zgradu, a večer je pa je to SF. Bili smo jako sretni. Našli smo Constanzino savršeno mjesto (samo što ovdje nije bilo opasno ni da netko kroz prozor padne na auto jer nismo bili parkirani ispod zida zgrade.)


U stanu smo to proslavili maženjem, i grljenjem do trenutka kad je Suputnica trebala otići doma. Obećala je svojima i valjalo je ispoštovati dogovor. Kako tužno: imali smo savršeno parkirno mjesto, a morati ćemo ga napustiti. Dok je ja odvezem doma i vratim se, mjesto će biti zauzeto. I to ne možda, nego sigurno. Meni za taj put treba 35 minuta, a svakih 2-3 minuta kvartom prolazi auto u potrazi za parkingom. Šteta ga propustiti. I tako je mudrost moje drage presudila: uzdajući se razumnost svog oca, poslala mu je sms da nikako ne može doći doma jer imamo savršeno parkirno mjesto. Ostala je spavati kod mene jer ovo se ipak ne događa svaku noć.

- 13:31 - Knjiga dojmova (6) - Isprintaj - #

# jazzie - Vama treba isprika za sex? :))) Nego, stvarno istina - tako i kod mene postoji savršeno, jedino što je u 99% slučajeva zauzeto. Najbolje je kada sam sparkana negdje drugdje, ovo savršeno se oslobodi i ja se spuštam do auta da ga preparkiram i dok to napravim, neko mi već zauzme savršeno mjesto. Ko penzionerka sam. (22.02.2006. 16:49)
# ooh..just being perfect.. - hehe..tako je nekidan dečku bilo..došli smo do njega..on je dolje sparkirao..točno ispred zgrade..nismo se misli dugo zadržat kod njega..i tako malo bili gore,buci muci n' stuff..i dodjemo dolje..a auta nema;( odnio ga jebeni pauk...on je odma išao to platit i dić auto..a ja mado tramvajem...grrr...:( hehe..uglavnom..jeben izgovor za seks:D (22.02.2006. 16:53)
# blokche - Eh taj Seinfeld, ja ga se često sjetim. Pokriva brdo životnih situacija. Suosjećam iako nemam parkirnih problema s obzirom na zagarantirano mjesto u dvorištu. Ali vjerujem da je zamorno. (23.02.2006. 01:09)
# uspe - Ček, ček... ne spava se tamo gdje nađeš savršeno parkirno mjesto. Spava se tamo gdje je veći krevet :-)))) (23.02.2006. 08:46)
# Zeko zna - ja imam idealno parkirno mjesto preko puta prozora moje sobe. Vjerovao ili ne, čitav kvart nekako zna da tamo samo ja parkiram, i redovito me čeka slobodno u bilo koji sat. Kad budale jure kroz ulicu, ponekad izbube kontrolu nad vozilom, i uvijek izlete sa ceste upravo tamo gdje je parkriran moj ljubimac, i dobro ga skrše. Na osiguranju redovit idem na pogodbu, uzmem kešovinu, i u fušu popravim razbijeno, dok ostatak novca trošim na sebe. Tako sam ja zapravao jedan od rijetkih koga njegovo savršeno parkirno mjesto i hrani :) (23.02.2006. 12:31)
# misteriozo - ja imam mjesta koliko oćeš :) (24.02.2006. 20:44)

Komentari (0) - Isprintaj - #

[18.02.2006., subota 21:13]

Jezdimir i neke rečenice

Naslov ima dva dijela. To znači da se prva riječ odnosi na Jezdimir, a druge dvije na neke rečenice. "I" naravno nisam brojao, to ionako nije prava riječ. :-))) To znači da i post ima dva dijela. Da, da. :-))) Jer inače bi netko mogao pomisliti da te neke rečenice imaju veze s Jezdimir. A nemaju.

Dakle, prvi dio
U nastavku, sada već slavne, akcije vraćanja Jezdimir na hrvatski blog, poduzimamo (ja i drugi aktivisti) novi korak. Napravili smo banner podrške našoj akciji koji ćemo sada predstaviti, a nakon toga mu dodijeliti stalno mjesto u jednom od boxeva na Marvinovim kronikama. Ovo je banner:

Image Hosted by ImageShack.us

Naravno, link s bannera vodi nas direktno na komentare Jezdinog zadnjeg posta i time nam omogućava i olakšava ostavljanje apela za njezin povratak.
Jezdi, vrati se!

A sada, drugi dio
Poželio sam napisati neke rečenice koje su obilježile jučerašnji izlazak i današnji dan.


"Ona je dobra kao što sam uvijek želio, ali sam se bojao nadati."

"Ti si moj Eugen Vidrić - sve što žena može poželjeti."

"Bio sam u gadnoj gužvi s poslom zadnjih dana pa nisam stigao niš pametno raditi."

I jednu malo stariju, ali nekako ponovno aktualnu.
Kolege, u principu, ako bismo do kraja pojednostavili, ili čak ako ne bismo, to vam je, kolege, u principu isto."

Komentari (7) - Isprintaj - #

[16.02.2006., četvrtak 13:30]

Jesus Quintana - bloger ili mit?

Nakon što sam se u Močvari uvjerio u postojanje Eugena Vidrića, ostaje još samo jedna enigma: postoji li Jesus Quintana?

Službena verzija:
Jesus Quintana je talentirani bloger čiji interesi i ekspertiza obuhvaćaju područje politike, društvene kronike, filma, književnosti, sporta... Piše često i dobro i zato ga toliki čitaju.

Teorija zavjere:
Jesus Quntana je eksperiment. Ne postoji jedna stvarna osoba koja piše taj blog. Moćnici iz sjene su, u pokušaju da što bolje prouče ponašanje masa, stvorili arhetip savršenog blogera i angažirali 3 člana Mense (specijaliste za različita područja) i jednog nobelovca da zajedničkim snagama stvore mit Jesusa Quintane.

Istina? Tko zna.

The Truth Is Out There

Komentari (14) - Isprintaj - #

[15.02.2006., srijeda 14:31]

Ibrica Jusić u Teatru Fenice

Bio je to kulturan koncert. Ugođaj kao u kazalištu ili na koncertu klasike - možda samo malo nijansu opušteniji. Mahom starija publika, ostalo mlađi ljudi i potpuni izostanak djece (uočih samo jednu djevojčicu od možda 13-14 godina u prvom redu). Podijeljene su nam liste pjesama – opet kao u kazalištu. Ibrica se na sceni pojavio u pratnji svog starog psa. Ne znam zapravo koliko je star, ali izgleda kao da ima Parkinsonovu. Sve u svemu, jako drag pas.

Nastupao je sam, svirajući gitaru (osim na nekoliko pjesama kad je koristio matricu). Već nakon par uvodnih pjesama na red je došla pjesma Zbogom malena. Inače, to je hrvatska interpretacija predivne pjesme So Long Marianne slavnog kanadskog pjesnika Leonarda Cohena. Rekoh Suputnici: «Zbog ove pjesme sam došao na koncert.» «Onda sad možeš izaći», odgovorila mi je kad je završila. Dobro da nisam. Bio sam oduševljen izvedbom Dedićeve pjesme Moderato Cantabile i maestralno uglazbljenom verzijom Cesarićevog Trubača sa Seine. Otpjevao je Ibrica i nekoliko sevdalinki, a imao je i jednu (po meni) očajno lošu izvedbu uz matricu. Zapravo, on dobro izgleda na pozornici sve dok svira. Kad skine gitaru i pokuša izvesti nešto nalik na koreografiju, poželite da imate zatvorene oči. Od ostalih pjesama, spomenuo bih još U svakom slučaju te volim, koja je bila posebno draga Suputnici.

Nakon nešto više od 2 sata praznika za uši, Ibrica je sišao sa pozornice i otišao na izlaz iz kina potpisivati cd-e onima koji ih kupiše. Dragi, zbunjeni, stari pas je ostao na pozornici lajući prema izlazu.


P.S.
Uspe, nadam se da ćeš sljedeći put moći ići s nama.


Komentari (8) - Isprintaj - #

[13.02.2006., ponedjeljak 20:57]

Svi smo mi Jezdimir Uskoković

Da. Otišla je. Pretpostavljam iz hira, ili iz dosade, zasićenja... Zapravo, ne znam zašto, ali znam da je blog izgubio blogera iz uske skupine superdobrih. Čekao sam da se sama vrati, ali to nikako da se dogodi. Stoga se odlučujem na ovakav poticaj.

Jezdi, vrati se. Jezdi, mi te volimo. Vrati se, vrati se, ti si naša. Jezdi ti si naša.


Objavljujem da ću joj, počevši od danas pa do daljnjega (tj, dok se ne vrati ili dok mi to ne dosadi), ostavljati pozive za povratak. Ako mi se netko želi pridružiti, link na komentare zadnjeg posta je ovdje.

Komentari (3) - Isprintaj - #

[11.02.2006., subota 21:21]

Sa Stilom do Punta

Za početak, mislim da neke stvari moraju ići postupno. Kad sve odmah dobiješ, ne znaš to cijeniti. To je ona spika da bogati starci ne bi trebali klincima kupiti Audi čim napune 18. Ako su već bogati pa kupuju djeci novi auto, nek im kupe Punto ili Clio. I to je previše, ali opet je tri puta jeftinije od A3. Tako je i u mladim vezama. Nije kul da odmah imaju sve.

Moja prijateljica Nasilnica, koju jako-jako volim, ima dečka. Recimo da se dečko zove Castro. Uglavnom, zajedno su jako kratko. Možda još nisu ni pravi par nego potencijalni Ó. A Castro ima svoj «brlog» i u njemu dvostruki krevet. A svi znamo da je dvostruki krevet ultimativni gušt. Ne, ne, ne znamo svi. Znaju samo oni koji su se prije dvostrukog kreveta lomili u pokušajima zagrljenog spavanja u autu. Ili u goroj varijanti, na klupi u parku. I onda s oduševljenjem dočekali prvu zajedničku noć na krevetu za jednu osobu. Carski osjećaj. I tako, nakon što dugo vremena provedu u pokušajima normalnog spavanja u dvoje na krevetu za jednoga (ili jednu), nasmiješi im se povremena prilika spavanja na dvostrukom krevetu. Pa tek poslije stalna. A što je s onima koji odmah imaju veliki krevet? Njima je to normalno i ne vesele mu se koliko bi trebali. Na klupice s njima. Ili zadnja sjedala Golfa. Tako da znaju cijeniti što imaju. Čuješ li me Nasilnice? Da, da, tebi pričam!!! :-))))

Prošle subote navečer krenusmo Suputnica i ja put Krka. Imao sam neki filing da bi i Njofra mogao biti tamo pa sam ga nazvao.

«Hej Zec, jesi li za cugu?» «Ne mogu, na Krku sam.» «Idemo prema Krku, iznad Bakra smo.» «Ma ne znam, kasno je, a imam još brdo posla...» «Kako hoćeš, ali ako si za brzu cugu, možemo.» «Ma ne znam... Tko je s tobom?» «Suputnica.» «Ok, idemo, javi mi se kad dođeš blizu.» Nije mogao odoljeti upoznati Suputnicu. :-DDD Preskačem dio u kojem smo dogovorili točno mjesto susreta da Zekoota ne bi opsjedale obožavateljice. Nakon kave u kafiću «Putnik tipa» nastavljamo prema Puntu.

A u Puntu puše bura i mrzne nam kosti dok hodamo uskim ulicam među starim kućama prema jednoj staroj kućici. Nema ničeg ljepšeg od stare primorske kuće. Ova ima čak tri kata. Prizemlje ima 3 prostorije: mikro predvorje (cca 2-3 m2), malu ali zadovoljavajuću kupaonu (s kadom veličine lavora) i dnevni prostor malih dimenzija (cca 12 m2). Na katu je soba, a na drugom katu je soba s duplim krevetom!!! Stepenice koje vode na kat su one spiralne s drvenim stajnim površinama. Uže nikad nisam vidio. Mislim da se Mato Arlović ne bi mogao probiti gore. Ne bi prošao. Kad vidite koliko je kućica uska, sretni ste da je spojena s druge dvije. Sve u svemu, savršena je i na savršenom mjestu. Iskreno se nadam da će se Punat uspjeti oduprijeti zlu masovnog turizma.

A Suputnica i ja... Heh, neka intimne stvari ostanu intimne. Recimo samo da sam zaspao na sofi u prizemlju naslonjen na dragu koja je gledala film. Kasnije smo se premjestili na treći kat. U dvostruki krevet! Šteta da smo se već sljedeći dan morali vratiti u grad. Srećom, kućica je još tamo i biti će i kad sljedeći put dođemo.


Komentari (16) - Isprintaj - #

[06.02.2006., ponedjeljak 19:55]

Jake izjave

Motiviran nedavnim postovima s jakim izjavama kod Ire, odlučio sam ih i ja objaviti nekoliko. Neke mudre, neke manje mudre, a neke...

«Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.»
profa s treće godine

«To je cijena koju plaćamo za cijenu koju ne plaćamo.»
ja (kad smo se dočepali besplatnog sms mailing centra koji je imao nuspojavu da je isti sms proslijeđivao 10-ak puta)

«Nisam rigao zato što sam bio pijan nego zato što mi je bilo slabo.»
Kristijan T. (objašnjavajući povraćanje dan nakon velikog pijanstva)

«Družimo se da ne bi mislili jedni na druge.»
Triple

«Što me vozite kao plaćenu kurvu?»
bivša djevojka (kad joj frend i ja nismo pustili da plati cugu)

«Poduzetništvo je super stvar, osim što ti je gazda luđak.»
Michael Gerber (Legenda o poduzetništvu)

«Stvari su jako rijetko onakve kakvima se čine kad previše razmišljamo o njima.»
ja

«Ma imao sam vremena, ali nisam stigao.»
Triple

«Sadame, razoružaj se ili ćemo mi to učiniti»
George Bush

«Ja bih htio raditi negdje gdje ljudi nisu idioti.»
Guliver (iznerviran glupim mušterijama)

«Hrvatska je potrošila sve dobre efekte prevelike potrošnje.»
jedna profa (tijekom rasprave o strateškim makroekonomskim modelima)

«Lisica je lisica. Lisica je lisica.»
nepoznati starčić (kad je polagao lovački ispit)

"Netko mora postaviti pravila."
Bole (svojoj djevojci nakon što je posvađao cijelo društvo tijekom igranja pantomime)

«Na ofer će ići prvo muškarci, pa žene, djeca i ostali.»
bivši lokalni svećenik (uvijek kada je «organizirao» ofer na misi)


UPDATE
"Vidio sam da me ljudi cijene zbog toga kakav sam, a ne što sam"
Hamdija

Komentari (12) - Isprintaj - #

[03.02.2006., petak 09:27]

Kao jaje jajetu?

Zanimljivo, neke stvari mogu biti naizgled vrlo slične, a zapravo su potpuno različite. Neke druge stvari izgledaju potpuno različite, a zapravo su vrlo slične. Kao homonimi i sinonimi, samo u materijalnom svijetu.

Tako sam ja već nekoliko puta pred zgradom u kojoj radim vidio parkiran Hondin skuter. Prišao sam mu i skontao da nigdje ne piše Honda. Nije mi bilo jasno zašto bi netko skinuo Hondine oznake. Onda sam shvatio, riječ je o kineskom skuteru koji izgledom imitira taj Hondin skuter do detalja. No ni govora da je riječ o istom proizvodu. Sasvim su različiti, iako jako slični.

Suprotan primjer, automobili Vw Golf, Škoda Octavia i Seat Leon su naizgled potpuno različiti, a u srži se radi o velikoj većini identične mehanike. Upravo je to razlog uspjeha Škode na tržištu. Ljudi su shvatili da mogu kupiti golfa s prtljažnikom u lijepom odijelu za puno manju lovu.

Dizajn koji (ni)ste primijetili kad ste otvorili blog je iz one prve skupine. Potpuno je nov, ali je napravljen da liči na onaj stari. Čemu raditi nešto novo, a da se to ne vidi? Zato jer sam na starom bio zadovoljan bojama i osnovnim rasporedom, ali nisam bio zadovoljan nekim drugim stvarima. S ovim sam zadovoljan. Nadam se da vam neće biti previše mrzak, i da mi zbog ove promjene broj posjeta neće pasti ispod sadašnjeg prosjeka od 2300 dnevno. :-)))

Komentari (6) - Isprintaj - #

[01.02.2006., srijeda 12:01]

Muška posla (i kvadratura kruga)

Samo nas dvoje. Ja i kle. Čovjek i stroj.

Ujutro je bio pomalo nekooperativan. Možda zato što sam ga dugo vremena ignorirao i uopće se nisam družio s njime. Možda zato što je bilo hladno i rano pa mu se nije dalo. Možda iz oba razloga. Uglavnom, nakon kraćeg nagovaranja se ipak probudio. U početku pomalo gunđavo i nevoljko, ali nakon par minuta došao je k sebi.


(Ovo nije moj kle. Zbog zaštite njegove privatnosti, stavio sam fotku ovog sličnog, ali puno manje lijepog primjerka.)

Išli smo u Labin na tehnički pregled. Bilo je hladno i magla se još nije digla, ali nismo marili. Laganim tempom smo uskoro stigli do odredišta. Nakon predugo čekanja u redu, vratili smo se doma po Knjižicu vozila, koja je odnedavno nužna na tehničkom, pa ponovno otišli na tehnički dovršiti papirologiju. Željeli smo naći neki glazbeni cd za jedan poklon, ali nakon kraćeg traženja, ustanovili smo da u Labinu više ne radi ni jedan cd shop. Posjet benzinskoj i put pod noge (kotače). Pula, pripremi se – mi dolazimo.

Na samoj periferiji smo odlučili pogledati što nudi prodajni centar koji neću reklamirati. Bilo smo oduševljeni. Konto, kupljena 3 cd-a za poklon i tri za sebe. Svi na akciji, od toga čak 5 na znatnoj. Ali o tome u slijedećem postu. Naravno, baš danas smo odlučili da ćemo putovati oslobođeni svega nepotrebnog pa nismo ponijeli kufer za prtljagu (top case). Kad smo kupili 6 cd-a, umjesto jednog ili dva, pojavio se je problem transporta. Riješili smo ga tako da smo cd-e u dva reda strpali pod košulju i pancerom osigurali da ne ispadnu. Naravno, poprsje mi je tada u mojoj zaštitnoj jakni izgledalo kao da sam dobio 25, a ne 5 kila.

Vratili smo se u Labin. Imao sam dogovorenu cugu sa svojom bivšom djevojkom koju pre-dugo nisam vidio. Cuga je bila jako ugodna i prijateljska. Nemate pojma kako mi je drago. Naravno, Bivša je primijetila moju nadutost kad sam ponovno obukao jaknu i cd-e ispod košulje. Johnny Bravo.



Da bar. :-)))

Nakon cuge, vratili smo se doma. Suma, nešto preko 150 km čistog uživanja. Rastanak je bio težak i tužan, ali uz nadu da ćemo se u nadolazećim lijepim danima češće viđati.

Nagradno pitanje: zašto postoje ljudi koji su spremni dati veliku lovu za kupnju motocikla, prateće opreme, registraciju, osiguranje i održavanje? Pritom se, naravno, isključuje one koji to čine radi mode, šminke ili viška novca koji je tata zaradio. Zato što se feeling koji osjeća dok vozi svog ljubimca može usporediti samo sa onime što osjeća matematičar kad misli da je na pragu rješenja kvadrature kruga.


UPDATE

Ničim izazvan, odlučio sam vam skrenuti pažnju da je, nakon dugotrajnog procesa kreiranja pa zatim testiranja dizajna, Suputnica konačno objavila svoj prvi post. Zvijezda je rođena.

Komentari (14) - Isprintaj - #

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Crtice iz svakodnevice

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.

Sandučić

marvinovekronike(at)gmail(dot)com

Moto

Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)

Linkovlje



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)



online