Ibrica Jusić u Teatru Fenice
|
Bio je to kulturan koncert. Ugođaj kao u kazalištu ili na koncertu klasike - možda samo malo nijansu opušteniji. Mahom starija publika, ostalo mlađi ljudi i potpuni izostanak djece (uočih samo jednu djevojčicu od možda 13-14 godina u prvom redu). Podijeljene su nam liste pjesama – opet kao u kazalištu. Ibrica se na sceni pojavio u pratnji svog starog psa. Ne znam zapravo koliko je star, ali izgleda kao da ima Parkinsonovu. Sve u svemu, jako drag pas. Nastupao je sam, svirajući gitaru (osim na nekoliko pjesama kad je koristio matricu). Već nakon par uvodnih pjesama na red je došla pjesma Zbogom malena. Inače, to je hrvatska interpretacija predivne pjesme So Long Marianne slavnog kanadskog pjesnika Leonarda Cohena. Rekoh Suputnici: «Zbog ove pjesme sam došao na koncert.» «Onda sad možeš izaći», odgovorila mi je kad je završila. Dobro da nisam. Bio sam oduševljen izvedbom Dedićeve pjesme Moderato Cantabile i maestralno uglazbljenom verzijom Cesarićevog Trubača sa Seine. Otpjevao je Ibrica i nekoliko sevdalinki, a imao je i jednu (po meni) očajno lošu izvedbu uz matricu. Zapravo, on dobro izgleda na pozornici sve dok svira. Kad skine gitaru i pokuša izvesti nešto nalik na koreografiju, poželite da imate zatvorene oči. Od ostalih pjesama, spomenuo bih još U svakom slučaju te volim, koja je bila posebno draga Suputnici. Nakon nešto više od 2 sata praznika za uši, Ibrica je sišao sa pozornice i otišao na izlaz iz kina potpisivati cd-e onima koji ih kupiše. Dragi, zbunjeni, stari pas je ostao na pozornici lajući prema izlazu. P.S. Uspe, nadam se da ćeš sljedeći put moći ići s nama. |
Komentari (8) - Isprintaj - #
