[četvrtak][31.01.2008.]

Tjedan slabosti

A što da vam kažem, u ovom postu ću se samo žaliti. Jednostavno, nije bilo ničeg zanimljivog i pozitivnog u ovom tjednu. Mislila sam da će ova sedmica biti bolja, s obzirom da je početak drugog polugodišta. No, profesori nemaju obzira i poštovanja, prema nama, nevinim učenicima.

Usput, kad se već hvalim, dobila sam dva iz njemačkog, a još ne znam za koliko sam napisala matematiku. To me ubija u pojam, a nadam se da ću to sutra saznati. Da bi stvar bila još gora, u srijedu navečer, sam dobila temperaturu koja me ubila do boliiiiiiiii.

Iako sam već čestitala, željela bih još jednim i to Matei koja je u srijedu napumpala 15 godina. SRETAN ROĐENDAN MATEA!!!!!!!!!!!!!! Bila je to mala iskrica koja je dala dašak optimizma u ovom tjednu. U planu mi je bila subota, kada smo trebali slavili Matein rođendan, ali mislim da za mene to otpada.

Da ne bismo završili u tako ubitačnom tonu, reći ću kako mislim da ću sutra, ipak, ići u školu i veseliti se polki na tjelesnome. Pa ipak nije sve tako crno.

[utorak][29.01.2008.]

[petak][18.01.2008.]

Malo zanimacije

Prvi tjedan škole

I evo, počela škola. Opet u klupe nakon praznika. Iako nas nisu ništa ispitivali, a kamoli da smo pisali ispit, prvi tjedan bio solidan. Nedostajali su neki profesori pa nismo imali šest sati. Pa tko bi zatražio bolje…

U ponedjaljak smo prva dva sata imali matematiku, koja, čudno i nisu bila toliko naporna. Peti i šesti sat smo bili slobodni, a onda smo se sedmi sat morali vratiti na poslovne, što je šok šokova…

Utorak je započeo hrvatskim, koji ne podnosim, a još manje onu gl…aču koja me svaki sat iživcira!!! Usto sam se «uhvatila na pik» sa nekim seljačinama iz grada. Znam čudno zvuči, ali one su prave seljačetine s obzirom na ponašanje. Pa nek se malo zapitaju…

Srijeda je počela ubitačnim hrvatskim, koji smo imali dva sata. Čudno, nije me izbacila sa sata. Imali smo dva slobodna sata, koja smo iskoristili u Humu, a nakon toga «historija»! Kao i inače, kući sam došla u tri sata, morala sam «učiti», kao i uvijek i, naravno, gledati televiziji (neizbježno). Preostaje mi samo učiti za četvrtak kada imam dva sata njemačkog.

Četvrtak…Inače se ne veselim tom danu, jer me čeka dva sata njemačkog. No, ja sam iskreno uživala, jer smo morali pisati gdje bismo željeli ići na putovanje. Tako sam ja odabrala Austriju i napisala kako moram neophodno ponijeti zubnu protezu, rječnik i, naravno, glavu što je za mene teže. Nismo imali prvi sat, pa smo malo «odsjele» u Humu. «Sol na ranu» je bilo poduzetništvo i to sedmog sata, nakon njemačkog. Ali moram reći da je sutra petak (aaaaaaaaaaa nemoj reći) i da prvi sat imam vjeronauk, pa se nadam da shvaćate što to znači. Pa mi poželite Laku noć!!!

Petak, taj dugo očekivani petak. Nismo imali neke naporne predmete, što je dobro za zadnji dan u tjednu. Imali smo i matematiku na kojoj sam saznala da drugi tjedan imam ispit, što mi ne ide u prilog jer sam zadnjeg dobila dva.
No zaboravimo školu, sad je ipak vikend. Bar malčice odmora…

[utorak][08.01.2008.]

Myspace Kisses Comments & Graphics

Apokalipsa sutra

Ne nije ovo još jedan američki film katastrofe. U ovo se nadam da ćete se svi složiti. Jedva smo čekali praznike, koji su prošli brže nego jedan sat matematike, i onda opet ta dosadna škola kojoj nikad kraja. Sad valjda shvaćate odakle naziv posta.

Kako nisam pisala od Nove godine, danas ću malo odužiti. U 10 dana nakon zadnjeg posta, dogodilo se mnogo toga, pa i ono što nisam očekivala. Iako su mi starci punili glavu da moram učiti jer uskoro počinje škola, ja ih ,iskreno, nisam slušala. Nisam baš nego bezbrižno dijete, ali mislim da ste to već shvatili čitajući protekle postove.

Iskreno, mislila sam da će ovi praznici biti bolji nego inače. Ali zadnju sedmicu me uhvatila dosada, koju sam ubijala igrajući grad-državu i pisajući pjesme. Kad sam mislila da ću ovako završiti praznika, ukazao mi se Posejdon. Za sve koje ne znaju, to je fulllllll dobar klub u kojeg morate svratiti. Bio je to pravi početak kraja, ovih izumrlih praznika.

Upozorenje: nemojte ni pomišljati da sam štreberica!!! Moram priznati da sam zadnju sedmicu i učila. Nije to bilo učenje od kojeg me zaboli glava (koja je i pomalo prazna), već jedno ponavljanje za sutrašnju apokalipsu. Jer i ovako će mi ovo biti najduže što ću u cijeloj godini učiti. Ipak, ne želim se sramotiti činjenicom da sam pala neki bezvezni predmet.

Evo prošli još i jedni praznici. Zaslužen odmor nakon ubitačne škole. Nisam neka emocionalna osoba, ali nakon 3 dana škole ću početi plakati. Najvjerojatnije od boli. Iako su ovi praznici bili pomalo dosadni, ne bi ih mijenjala za jedan dan škole. I što da vam više kažem…samo mi poželite sreću jer sutra imam prva dva sata matematiku. Ma i nije to tako loše, bar ne mogu dobiti jedinicu. Pa ipak je prvi dan.

[utorak][01.01.2008.]

Doček Nove

U prošlom postu sam spomenula kako mi se baš ne da ići na doček. Znam da zvuči sebično, ali jednostavno mi se ne da, nemam volje za zabavom i provodom. Iako sam spomenula kako ću ići, makar prisilom, na kraju nisam išla. Ipak sam slušala Zečića na televiziji.

Znam da mnogi misle kako se kod kuće ne može zabaviti. Meni je, naprotiv, bilo odlično. I moram priznati da nisam zažalila što sam ostala kući. Kod kuće je počela zabava u 8. Nakon gledanja filmića, pjevanja i plesanja, došla je Nova 2008. godina. Svi smo nazdravili pjenušcem i kao dobrodošlicu Novoj priredili vatromet. Nije bio neki profesionalni, ali je bio najžešći u selu.

Nakon dolaska, nastavili smo istim ritmom. Pjevali, plesali i nazdravljali do nekoliko sati poslije ponoći. Iako ove godine nisam bila sa svojim frendićima, zabavila sam se čak i bolje od njih. Ovo je čisti dokaz da i doček kod kuće može biti ludo zabavan i nezaboravan.