Ne nije ovo još jedan američki film katastrofe. U ovo se nadam da ćete se svi složiti. Jedva smo čekali praznike, koji su prošli brže nego jedan sat matematike, i onda opet ta dosadna škola kojoj nikad kraja. Sad valjda shvaćate odakle naziv posta.
Kako nisam pisala od Nove godine, danas ću malo odužiti. U 10 dana nakon zadnjeg posta, dogodilo se mnogo toga, pa i ono što nisam očekivala. Iako su mi starci punili glavu da moram učiti jer uskoro počinje škola, ja ih ,iskreno, nisam slušala. Nisam baš nego bezbrižno dijete, ali mislim da ste to već shvatili čitajući protekle postove.
Iskreno, mislila sam da će ovi praznici biti bolji nego inače. Ali zadnju sedmicu me uhvatila dosada, koju sam ubijala igrajući grad-državu i pisajući pjesme. Kad sam mislila da ću ovako završiti praznika, ukazao mi se Posejdon. Za sve koje ne znaju, to je fulllllll dobar klub u kojeg morate svratiti. Bio je to pravi početak kraja, ovih izumrlih praznika.
Upozorenje: nemojte ni pomišljati da sam štreberica!!! Moram priznati da sam zadnju sedmicu i učila. Nije to bilo učenje od kojeg me zaboli glava (koja je i pomalo prazna), već jedno ponavljanje za sutrašnju apokalipsu. Jer i ovako će mi ovo biti najduže što ću u cijeloj godini učiti. Ipak, ne želim se sramotiti činjenicom da sam pala neki bezvezni predmet.
Evo prošli još i jedni praznici. Zaslužen odmor nakon ubitačne škole. Nisam neka emocionalna osoba, ali nakon 3 dana škole ću početi plakati. Najvjerojatnije od boli. Iako su ovi praznici bili pomalo dosadni, ne bi ih mijenjala za jedan dan škole. I što da vam više kažem…samo mi poželite sreću jer sutra imam prva dva sata matematiku. Ma i nije to tako loše, bar ne mogu dobiti jedinicu. Pa ipak je prvi dan.
Post je objavljen 08.01.2008. u 19:14 sati.