|

23Isus im odgovori: Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. 27Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28Oče, proslavi ime svoje!Uto dođ glas s neba: Proslavio sam i opet ću proslaviti!."
CLICK HEARE
Jednog proljetnog jutra, na tragu putova djetinjstva, nađoh se na nekad plodnoj njivi na čijim je nasadima rasla i odgajala se cijela obitelj.
Tako zaraslu nisam je mogao prepoznati. Razmaknuvši gustu naslagu korova i kupine potiho je upitah:
»Zašto se više ne vide uzorane brazde na tvojim grudima, oranice i hraniteljice naša? Tvoje lice ne obnavlja bešumno klizanje rala, niti se čuju udarci motike i zamasi sijača. Je li strah od tvrde drške što nabija žuljeve otjerao kopača i orača? Miris razgrnute zemlje ne ćuti se u zraku, niti bosonoga stopala ostavljaju trag u tvojim toplim i svježim njedrima. Zašto si izgubila osjećaj za svoje međaše? Gdje su plodovi kojima si izazivala divljenje i davala sigurnost gladnim ustima?
»Uvjeravali su me da ću postati otvorenija životu i prostranstvima«,odgovori oranica istrošenim glasom sa suzama u očima, »ukoliko se otrgnem omeđenom prostoru i skučenoj perspektivi brišući granice između sebe i drugih.
Veselila sam se nogama što po meni gaze i bujnoj travi što je rasla na mjestu nekadašnjih brazda. Željna mira i odmora, otpočinula sam od ruke svoga gospodara.
Obrađivanje sam držala pretjeranim puritanizmom i nepotrebnim cjepidlačenjem, umjesto da se i ja i on jednostavno prepustimo životu.
Odlučila sam donositi plodove po vlastitom nahođenju, a ne po njegovoj želji i traženju.
Bila sam umorna od jednoličnog tegobnog života i odgovorne plodnosti.
Htjela sam okusiti avanturu lagodnosti misleći biti svačija, a, kao što vidiš, ostala sam ničija, sama, zapuštena i sterilna ledina.
Nakon toliko godina ipak sam nešto naučila pa ti to rado prenosim. Moje riječi uzmi k srcu i primijeni na srce: Iluzija je misliti da su sva sjemenja ista. Budeš li se ophodio prema njima po načelu jednakosti, pobijedit će ono kruto i okrutno, koje te nemilosrdno
ispija, a ploda ne daje.
Druga je iluzija misliti da loše sjeme iz dobre zemlje može potjerati dobar rod. Nadalje, ako želiš doći do ploda, nemoj niti pokušavati sijati plemenito sjemenje u neuzoranu zemlju. Ukoliko negdje može uspijevati kukolj, ne znači da može i žito, ako može divlje, nije
rečeno da će i plemenito.
I za kraj, ne vjeruj ruci koja sije, a nije žuljava; čuvaj se svega što raste, a nisi sijao i ne skupljaj gdje nisi vijao.
|