29
srijeda
travanj
2009
8. Riječki Polumaraton
Rijeka, Korzo, 26.04.09.,
9:30, 21,1km – gori/doli 
Ranooo ujutro
potrpali smo se u aute, kod standardnog okupljališta na parkiralištu Bille....
Na prijave – tj. podizanje startnih brojeva, „famoznih“
čipova i poklon vrečice (sa zanimljivom/kvalitetnom majicom
), stigli smo oko 7 ujutro
...
Dovoljno vremena za opuštanje
, kavice
, pražnjenje
i zagrijavanje
. Na prijave su nas puštali po 8 u grupi
, hmmmm.....ok, valjda, da se svi ne gužvamo unutra, ispalo je dobro
.
Stacionirali smo se u bircu tik do starta
. Opet desetci poznatih trkača, pozdravi, osmjesi, dobre želje
,....Povratak na parkiralište, presvlačenje, priprema, povratak/zagrijavanje u blizinu Starta na Korzu. Bilo je dosta hladnjikavo
, no adrenalin je odradio svoje, jer mi ni na zagrijavanju nije trebalo više od klubskog dresa bez rukava.
U Rijeci još nisam trčala polumaraton. Već je dovoljno uzbuđujuće pred trku kad neznaš stazu
, a kamoli kad je konfiguracija neobična
: sa dugim uzbrdicama i beskonačnim nizbrdicama. Najbolje nam je to objasnio Kovač H., iako sam sama na trci, nakon 7km, sve manje vjerovala u njegov opis i taktiku
.
Na startu sam srela „domače“ trekere i trekerice
, neke čak nakon dugooooo vremena. Ko da me sunce obasjalo
, nasmijana lica, „Pa di si, šta ima....?“, u potpuno drugom ambijentu - za razliku od pustolovina po raznim šumama, kamenjarima,... Nemožeš., a da se ne, iskreno nasmiješ
asociacijama, koje te vežu za poznata lica, iz zajedničkih bauljanja, trekanja i trčanja bez štoperice,....pozdrav svim trekerima i sretno na Medvednici! ![]()
Start, štopericu sam naravno stisla na tepihu
(na to uvijek pazim, iako sam kasnije saznala, da je službeno vrijeme ono brutto
), ma nema veze, važno da ja znam koliko mogu i da si malo kontroliram prolaze
, a ostalo je bilo tak i tak nepoznato zbog konfiguracije terena. I krečemo
, ajme, pa dosta brzo, tek sam skužila oznaku za 2.km, i prolaz je bio 4:29, totalno prebrzo
, ali osječaj nije bio takav,
vjerojatno su i ti km bili „prekratki“. Pa i da je 5 sekundi sporije, još uvijek prebrzo za početak
, a osiječaj dobar
. Međutim to te može i te kako zeznuti
, jer na duge pruge treba uvijek uči oprezno! Još ima dosta do 21km
....
U 3.km počinje uzbrdica i na oznaci sam stigla Petru P., koja je lovila normu za NY maraton (ispod 1:37:00). Treniramo zajedno, trčimo na ligama i trkama....
malo me zabrinulo da nije prebrzo startala, jer joj završnice nisu ekstra brze, pa ako pukne, nema joj spasa
. Malo smo pročavrljale, prebrzi start, ona je vidjela tek 3.km ali bude već nekako
. Ajme a uzbrdicaaaaaa
, dugaaaaa
, nikaaaad krajaaaa
, hebenoooo. No, noge idu
, herc, pljuča; sve u granicama normale
, iako nam je teško. U 4. km nas je prestigla Ingrid N. Iz Veterana
. Uf, mislim si „Žena trenira, vidi je kako ide, to bu neki dobar rezultat, ide u brdo ko mašina....odeeee ona...“ I tak, borimo se sa brdom
, ubrzo dođe nizbrdica
, na dnu, ispod mosta oznaka 5.km i okrijepa
. E, to me mrvicu zasmetalo, jer se taman zalaufaš
, a moraš usporit
i uzet vodu (koju ne propuštam). Malo mi je to razdrmalo ritam
, čak su me neki i prestigli, međutim, nakon km opet iste face
. Opet trčim sa Petrom i sve nizbrdo, pa nizbrdo
, imaš osječaj da se spuštaš sve niže i niže
, nižeeeeee....“Pa majko mila!?
Tko će se vračat???!
Ja ne bum, riknula bum ko p****!“
: si mislim....Čujem Ratka iza
nas, njegov prepoznatljiv „kašljić“, sve bliže i bliže, posli 8. km kruzao je s nama nizbrdooooooooo......Nakon oznake za 10.km ode Petra P.
, napravi nam nekih 200m, pogledam štopericu, pa da
: „Stisni, ajde, super, normaaaa, NY, idemoooo!
“. A okret/polovica malo daljeeeeeee, nikad kraja
. Okrenemo se, naravno prema goreeeee
, sve me bilo strah šta će bit
. Jer sam se umorila od „laganih“ nizbrdica
. Međutim, 11., 12., km – ništa! Hmmmmm
, pa stvarno kako je Kovač rekao
, nazad je puno lakše (pod predpostavkom da se prvih 10km „ne ubiješ“
). U jednom momentu sam u brdo čak osjetila kako malo kočim
, valjda polusvjesno: „Ma šta ću sada „vuć i ubijat“ se, kad me čekaju nizbrdice
i još cijela završnica
?“. I tak, borimo se s Ratkom, goooooreeeee
, pa malo ravno
, pa doooooljeeeee
, pa ravnooooo, pa ko bi to sve zapamtio
......U glavnom držali smo ritam
. Ratko je opet imao neke svoje izjave
koje su samo njemu jasne
...stignemo curu u ljubičastim vručim hlačicam i žutom topiću (neznam tko je, a i nemogu predpostavit po ciljnoj listi....). Trčimo dosta dugo s njom, čejnđamo si vodu
, ide ona s nama
, međutim, nekak po disanju
mi se činilo, da nebu dugo
. Na 15.km se približavamo Ingrid N.
, a Petra P. nam je još uvijek na nekih 200-250m,
hmmmm, „valjda, će stić,...“: si mislim. Ljubičeste hlačice su ostale iza nas
i „Veteranku“ smo brzo prestigli, a sve je nekako nizbrdooooo
....Nakon oznake za 16.km, mi je sve već bilo dobro poznato od starta, pa sam si u glavi nekako mogla napravit sliku završnice
. Uštedit se za zadnjih 2 relativno ravna km
. Malo si preračunavam, hmmmm pa moglo bi to biti oko 1:38
, mrakaaaačaaaa... ajmoooo
. Na zadnjoj nizbrdici prije ravnice i podvožnjaka prestigli smo još jednu curu, u daljini cca 250 m Petra P. Skoro stiže Jasminku Z...ajmooo Petraaaa
.
Poslije uspona iz tuneliča samo još držanje tempa, koji je bio po prolazima jakoooo brz
. No, s obzirom da nam je zadnji km trajao 5:33, mislim da su prolazi po km ipak bili sporiji, (18. i 19.km od 4:13 i 4:16) nemoguče, hihihihihi.....ali nam je završnica zato bila cool
. Ušli u zadnjih cca 300m, grupica koja nam je bila na nizbrdici dosta daleko, sad nam je bila „tako blizu“ i još šprint zadnjih 100metaraaaaaa
. Gotovooooo, Moj rez: 1:37:27; Jeeeeee
, suuupeerrrr
.... Ma, no coment!
Krenuli smo na rastrčavanje
, u suprotnom smjeru trke. Malo navijam
, dijelim vodu, pozdravljanje i bodrenje.....ajmo dočekat i ispratit Žanu
...kad ono, ni Ž od Žane
....ma di je
....već smo stigli skoro do 3.km....ide auto sa rotirkama
, zaustavlja se
u podnožju......I, gore, na brdu – ona
! Iza nje - 5 policijskih auta
, a iza cijeli riječki promet
– kolooonaaaaa,....hahahahaha
. Odtrčali smo s nom u cilj – cool....
Presvlačenje, nazad do birca
, klopa
(djelili su fritaju sa šparogama – dobro), čekanje proglašenja
, kafenisanje,...
S obzirom na kompjutersku obradu podataka i to da smo imali čipove, po meni rezultati bi morali biti poznati odmah
. Kako je sve već u naprijed obrađeno – kategorije se izvuku sa par klikova. Ma ne
, proglašenje je opet bilo „kasno“
, a na pozornici se voditelju žurilo
, ko da se boji da, će mu netko zaboravit platit prekovremene
ili se pak organizator bojao da će mu grad naplatit kaznu
. Neznam ćemu?! Sve je meni to zvučalo z brda z dola i požurujuće
.
26.04.09. u Rijeci „Homo si teč“
je ogroman projekt: humanitarna trka di nekoliko 1000 građana trči 2 ili 3km, natjcanja za djecu, ulična košarka, nogotenis, u sklopu polumaratona i štafete 3x7km, a di je još juniorski cestovni kup hrvatske?! Polumaraton u RI je jedna od službenih trka Hucipt-a, prema tome, mora bit i na toj razini. I sve je bilo stvarno super i dobro. Vjerojatno to ima veze sa osobnim doživljajem trke. Jedino što se meni stvarno nije sviđalo je ovo:
Voditelj proglašenja zove prvih 5 žena, i druga ukupno mu kaže „pa ne, to nije dobro vrijeme!?“...a on njoj nešto tipa pa da ako nije nada se da je bilo i bolje ili tak nekako....dobro se snašao.....Međutim, kad smo dobili informaciju, gdje možemo pogledati službene rezultate, ispostavilo se, da isti nisu u skladu sa vremenom na displeju kod ulaska u cilj....cca 30sek razlike, na štetu trkača...Halo?! Ja sama sat u cilju nisam gledala, jer za to imam štopericu i taj dan mi sekunde zaista nisu bile važne....a nekima jesu! A još nisam vidjela da netko izda ciljnu listu, (a još kada ta ista obrada podataka košta tisuče kuna) a na njoj samo godišta rođenja bez kategorija?!, ma, bez veze.
I šta me zapravo smeta? Ja nisam primjetila niti čula, da se voditelj u ime organizatora ili da nas je sam organizator obavjestio o nenamjernoj grešci – da je sat startao 30sekundi kasnije. Dakle, seljačke fore!: Kad smo kod kombija pregledavale rezultate i nekim curama je stvarno bilo nejasno, kako sad to,...? Kaže nam dečko za laptopom: “Pa malo se spetljao sat na startu, kasnije smo stisnuli...“ Pitam ga: „A zašto imamo čipove, šta je sa brutto i netto vremenom?“ Objasnio mi je kako je službeno vrijeme tak i tak brutto, a i u Hrvatskoj su samo u Vž bili btt i ntt, međutim kod nas to tak nije važno, jer je tako malo natjecatelja u trci, pa su razlike 2 – 3 sekunde....ma nemoj, budala, tko je tebi rekao da smiješ sa trkačima pregovarat oko sekunda hahahahahahahahaha.....
Kako god, ako ne pitaš, ne saznaš! A na organizatoru je bilo a nas obavjesti da je sat u cilju kasnioooooo... .
komentiraj (1) * ispiši * #



