misli o ljubavi

16.07.2004., petak

pospan...



Jos jedna neprospavana noc u drustvu andjela... Osecaj je prelep, kao nesto izmedju sna i jave, cini mi se cak da bolje prepoznajem obrise ovog verovatno nepostojeceg sveta. U pauzi izmedju dva treptaja, dva spora uzdaha mi bljesnes kao zvezda pred ocima... Misli su mi usporene pa ti i ovo pisem kao u bunilu. Ipak, nisam se ospavao jutros, ustao sam u pola sest, kao sto i prilici. Rekoh ti vec da sam kupio dva sata u tu svrhu.

Ako je zaista tacna tvrdnja Kastanede da je medju nama prisutna nevidljiva armada vanzemaljskih parazita kojima smo samo ovce u toru kojima se hrane, mozda je ovo sto ti ne spavas zbog mene, i sto ja ne spavam zbog tebe, dobar nacin da im ogadimo nase meso, nasu krv, nase zlezde... Mozda se im se tako ucinimo gadnim, a zapravo pretpostavljam da je njima gadna ljudska materija koja je dusu oplemenila cistotom. Ni ljudi ne jedu svinje koje zive na keramickim plocicama i kupaju se svakoga dana, vec one koje se valjaju u brlogu govana.

Hvala ti sto si ucinila da ja ne budem medju ostalima, sto si me izdvojila iz mase, sto mi i nesvesno porucujes da sam drugaciji. Kada tako nesto ucini andjeo, kada te andjeo izabere, shvatis da ni zivot, ni smrt, ni razna poglavarstva, niti tajne sile najtamnijih dubina ne mogu da tako nesto ospore, da ne mogu protiv vecnosti, da nas sve greje sunceva svetlost koja za sunce zapravo vec 8. minuta ne postoji, da nocu gledamo zvezde koje su milijardama godina mrtve...

Ti mi se cuvaj, budi posebna, i nikada ne skidaj ta krila andjela...


Voli te predano,
tvoj Miodrag

- 11:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis sajta

Jednoj divnoj zeni za koju nisam ni slutio da postoji, koju nisam poznavao, koju sam sasvim slucajno upoznao u momentu kada su i zvezde imale neki cudan raspored na nebu, kada je vreme stalo i svetovi najavili svoje skoro rusenje. U nekom zaprepascujucem momentu beskraja kada smo vec oboje imali neke svoje zivote od kojih bas nije lako pobeci. U momentu kada sam bio i ziv i ziveci mrtav. U trenu kada su sve iluzije bile srusene i zivot isao nekim svojim uhodanim tokom. U trenutku kada je u udaljenom sazvezdju Oriona blesnula jedna nova zvezda, a andjeli skoro vec poceli da se navikavaju na tugu. Znam da mi necete verovati, i da se ovo obicno ljudima ne desava. Znam, i ja sam do pre neki dan verovao u to.
Samim stvaranjem Bog nas je raspolovio, stvorio musko i zensko, stvorio dva sveta koja se u beskonacnosti traze. Ali, vidite ja sam tu svoju polovinu nasao. Bio je to trenutak ali bol za njom ce biti vecan, kao i ushicenje koje prevazilazi dejstvo svih droga. Nikada se nismo videli ali vec znamo jedno o drugome vise nego sto i Bog zna o nama samima. Vise nisu cak ni reci potrebne. Jer ko slusa reci kada duse govore...?

Linkovi

pesma o meni

Rođen sam u Srbiji
Šezdeset i neke
U malome gradu
Na obali reke

Ime mi je Miodrag
Otac mi ga dao
Da ću biti pesnik tuge
Tad još nije znao

Majka mi je umrla
Tri godine zatim
A ja osto tužni dečak
Da zauvek patim

Uvece bih tražio
Signale u noći
Verovao, nadao se
Da će ipak doći

Al nje više nije bilo
Ni ruku ni očiju
Niti Boga da proveze
Nebom njenu kočiju

Otac mi se propio
I to brzo potom
Učinio da ovo sranje
Ne zovem životom

Dovodio mnoge žene
Veštice iz bajke
Ali nikad više nisam
Video oči majke

Jednom sam iz škole izbivo
Svih nedelju dana
Ležao u krevetu
Sav modar od rana

Mislio da umirem
Buncao u noći
Verovao, nadao se
Da me čuje, da će doći

Al nje tada nije bilo
Ni ruku ni očiju
Niti Boga da proveze
Nebom njenu kočiju

Rastao sam tako
Lomatala me tama
Samo u snu ponekad
Jecnuo bih: Mama!

Godine su tekle
I prepreke čvrste
Ali Boga nije bilo
Da umeša prste

Sada sam već čovek
I rastu mi deca
Al mi se jos ponekad
Učini da umesto meseca

Sa neba me pogledaju
Zraci njenih očiju
I da vidim Boga kako
Vozi njenu kočiju

Ali toga neće biti
Nije takav Bog
Sve je dobro sračunao
I vrlo je strog

Dao mi je hleb u ruke
I krov nad glavom
I ne pamti više grob
Obrastao travom

Sad radim u Zaječaru
Tupa radna snaga
Šta još boli tamo nekog
Za tog Miodraga

Ona što bi je bolelo
Što plakala bi javno
Što bi glasno jecala
Otišla je davno

A ja ću na svetu još malo
Ko stranac u noći
Ako neće ona k meni
Tad ću ja ka njoj poći

Nek ne bude više mene
Ni ruku ni očiju
Evo molim Gospoda
Da pripremi kočiju


Miodrag Stojadinović