pišem što osjećam i mislim, možda volim

nedjelja, 20.07.2014.

Reinkarnacija

Kad bi vjerovala u reinkarnaciju onda bih u sljedećem životu bila muškarac. Ali ne kao razlog jer je to ljepše ili što bih ja to više voljela, već iz čisto praktičnih razloga. Život puno jednostavniji, sa puno manje nepotrebnih pisanih i nepisanih pravila, bez nepotrebnog trčanja u krug. I zbog još jednog razloga. Voljela bih biti četvrti igrač u kartama (naravno da se radi o briškulama i trešetama, napomena da ne bih slučajno bila pozvana za igrati belu ili slično tome), punokrvno muško društvo, zabranjen pristup ženama i poslušati jednom one njihove priče kad ih ženska bića ne mogu čuti.
Proživjeti taj reinkarnirani život muškarca u svoj punini, i sve bih isprobala. Igrala nogomet, tukla se nogama u bazenu, kapi znoja cijedila na teniskom terenu a u igri pod koševima rukama dodirivala zajedno s loptom mrežicu i obruč koša. Ispijala od ljekovitih mađarskih unicuma do domaće orahovice, jeftinog badelovog konjaka krajem mjeseca do u ruci utopljenog francuskog martela i divljezapadnog američkog whiskija s dvije kockice leda nakon uspješno odigrane kladionice u hokeju na ledu. Trošila noći držeći u zagrljaju mlade nevine cure i iskusne slasne žene. Mijenjala njih dok bi mi to dopuštale i koliko bi njima odgovaralo. Sve bih živjela i nijedan užitak u kojem muškarac se budi s osmijehom zadovoljstva ne bih propustila. Jedino što ne bih nikad napravila kao muškarac, a to je da se zaljubim.
Jedino u čemu muškarac, nakon potrošene ljubavi, nakon nestanka ljubavnog žara, u vremenu zbogom i rastanka, pati više od žene je upravo to vrijeme.
Vrijeme nakon. Zbog nedostatka suza, zbog muškog nečeg. Muškarac ostavljen, muškarac koji živi vrijeme nakon ljubavi sam je čovjek koji trpi puno veću i dublju bol od ostavljene žene......

I ovo je bilo za moj gušt.......

20.07.2014. u 21:33 • 30 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC