pišem što osjećam i mislim, možda volim

nedjelja, 20.07.2014.

Nama za gušt

Sve osim jednostavnosti bilo bi suludo izreći,
odgovaramo si jedno drugome i gotovo.
Poput neke nevine ovozemaljske čudesnosti
Kao da je svemir i poznati i nepoznati
Ujedinjen i sjedinjen samo sa jednom mišlju
Razbacao sve zvijezde u vidljivost ljudskog oka
Mjesec unajmio sve čistače da mu vrate stari sjaj
Sunce pojačalo grijanje i produljilo zrake svoje
Samo za tebe i mene.
Imali smo mi svojih epizoda i serija s drugima.
Neke su bile u više nastavaka, neke trajale tek
jedno ljeto.
Voljeli te druge, zaljubljeni bili ili tek njima to govorili.
I nikad ni nećemo biti skupa zauvijek
Da ne pokvarimo ovo što imamo
Jer ovo je za više od jednog života.
Ni kavu uvijek ne popijemo do kraja
Neka čeka do nekog sljedećeg ponovnog susreta.
Tako smo si "pasent" da dok šetamo obalom
u suton novog svitanja plima i oseka se poljube
u zanosu našeg pripadanja.
Još u vrtiću dok si me povlačio za kosu,
kad sam ja tebe prolijevala s vodom,
na rođendanima na koje smo uvijek skupa dolazili.
I vrapci na česmini pred školom su već imali pjesmicu za nas.
Onda smo otišli svatko u svoj grad
Na studije koje smo voljeli i htjeli.
Upoznavali druge ljude,
Pričali neke nove priče, ispisivali neka nova imena.
I susreli se opet jednog ljeta,
Rukama ispisivali zalaske sunca
I očima doživljavali jutarnja svitanja.
Tog ljeta sve je bilo moguće
Iako znali da nikad skupa zauvijek biti nećemo.
Vidjela sam i pozivnice za vjenčanje.
Slušala glazbu prvog plesa mladenaca.
Htjela sam negdje u zagrljaju drugom ispisati nešto
Ali nisam mogla a ni željela lagati njemu.
Jednostavno odgovaramo jedno drugome
Sve ostalo samo je pijesak pješčanog sata.



20.07.2014. u 00:40 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC