Sve osim jednostavnosti bilo bi suludo izreći,
odgovaramo si jedno drugome i gotovo.
Poput neke nevine ovozemaljske čudesnosti
Kao da je svemir i poznati i nepoznati
Ujedinjen i sjedinjen samo sa jednom mišlju
Razbacao sve zvijezde u vidljivost ljudskog oka
Mjesec unajmio sve čistače da mu vrate stari sjaj
Sunce pojačalo grijanje i produljilo zrake svoje
Samo za tebe i mene.
Imali smo mi svojih epizoda i serija s drugima.
Neke su bile u više nastavaka, neke trajale tek
jedno ljeto.
Voljeli te druge, zaljubljeni bili ili tek njima to govorili.
I nikad ni nećemo biti skupa zauvijek
Da ne pokvarimo ovo što imamo
Jer ovo je za više od jednog života.
Ni kavu uvijek ne popijemo do kraja
Neka čeka do nekog sljedećeg ponovnog susreta.
Tako smo si "pasent" da dok šetamo obalom
u suton novog svitanja plima i oseka se poljube
u zanosu našeg pripadanja.
Još u vrtiću dok si me povlačio za kosu,
kad sam ja tebe prolijevala s vodom,
na rođendanima na koje smo uvijek skupa dolazili.
I vrapci na česmini pred školom su već imali pjesmicu za nas.
Onda smo otišli svatko u svoj grad
Na studije koje smo voljeli i htjeli.
Upoznavali druge ljude,
Pričali neke nove priče, ispisivali neka nova imena.
I susreli se opet jednog ljeta,
Rukama ispisivali zalaske sunca
I očima doživljavali jutarnja svitanja.
Tog ljeta sve je bilo moguće
Iako znali da nikad skupa zauvijek biti nećemo.
Vidjela sam i pozivnice za vjenčanje.
Slušala glazbu prvog plesa mladenaca.
Htjela sam negdje u zagrljaju drugom ispisati nešto
Ali nisam mogla a ni željela lagati njemu.
Jednostavno odgovaramo jedno drugome
Sve ostalo samo je pijesak pješčanog sata.
Post je objavljen 20.07.2014. u 00:40 sati.