![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
02.12.2022., petak
Rastanak poseban
|
Rastanak poseban Mnoge sam rastanke u svom dugom i burnom životu doživio, ali jedan posebno mjesto u mojim uspomenama ima. Od tog je dana, kad smo se po prvi put rastali, mnogo vode ispod mostova proteklo, a ja i dan danas kad zažmirim, vidim tvoju crnu raskošnu kosu kako se prelijeva na zalazećem suncu, dok se naginješ u autobusnom sjedalu, osmjehuješ se i mašeš mi, a ja stojim na sivoj i pustoj ulici, bez tebe i nisam siguran hoću li te više ikada vidjeti. Znam, kao ljubavnik nisam se iskazao u onih nekoliko proteklih dana što si ih provela kod mene i sa mnom. Nešto je u meni puklo, razlika u godinama između nas zjapila je poput opasne i prijeteće provalije, dok je moja želja za tobom uzdizala se u neslućene visine koje nisam poznavao i kojih sam se bojao. I što se dogodilo? Ono što se moralo dogoditi, želja je nadvladala snagu i bio sam … uh … uh … istinu treba reći, bio sam nemoćan po prvi put u svom životu. Zapanjilo me to! Nisam mogao vjerovati da mi se to događa. I bilo me sram. I strah. Je li to vječno? Jesam li, kao muškarac, mužjak, zakazao zauvijek. I nikad više neću … Odbacivao sam takve misli, gledajući tvoje mlado i čvrsto tijelo koje mi je bilo na raspolaganju, da se tako izrazim, mada tako nisam osjećao, niti želio osjećati. Jer, znaš li što? U meni je zaplamsala iskra ljubavi prema tebi, prema tvom tihom i nježnom stavu u neobičnoj situaciji u kojem si se našla. Ne samo ti, već i ja. Neobično, zar ne: po prvi put smo postalo MI kad ja nisam mogao … Otputovala si. Vratila se u svoj grad. Po prvi sam put osjetio samoću. Mislio sam i bojao se, da te nikad više neću vidjeti, ali prevario sam se. Došla si, vratila mi se, ne obraćajući pažnju na onu moju „neugodnost“, nikad je ne spominjući jer ona je postala dio prošlosti koja me usprkos tome progonila i koju sam toliko volio, jer i ti si bila u njoj, toliko i mrzio i želio tebe odvojiti od nje, ali onda je sve postalo kako treba biti između ljubavnika. Mnogi su se vikendi utapali u našu strast koja se polako (barem u mom slučaju) pretvarala u ljubav, ali nekako sam osjećao, crv je duboko u mojoj nutrini rovario, kako sreći mora doći i kraj i očekivao sam je i nastojao se pripremiti na taj trenutak neminovnosti, a ipak me zatekao sasvim nespremnog, iznenađenog, izgubljenog. Nestala si iz mog života iznenada, neočekivano, bez riječi objašnjenja, bez pozdrava, nemilosrdno me ostavljajući sa bezbroj pitanja na koja se nikad nisi udostojala odgovoriti. Da si barem poslala poruku „Ne ljuti se, oprosti“ i nestala iz mog života, mogao bi shvatiti i prihvatiti. Ali ovako, bez riječi, sa isključenim mobitelom … Jesam li to svojim ponašanjem zaslužio? Ako jesam, kada sam i … Besmislena pitanja, znam. Sve je to Život. Ti si odabrala svoj put, kojim ja ne mogu kročiti. Pitanja bez odgovora. A opet, gotovo svakog dana, kad sunce zalazi, sjetim se onog našeg prvog rastanka i ponovo te vidim kako se naginješ u sjedalu autobusa koji te po prvi put odvozi od mene i osmjehuješ se i mašeš mi mašeš … i ne ljutim se i ne žalim ni za čim jer bilo je „ono nešto“ između tebe i mene, zar ne? Copyright © 2022. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: ljubav velika |
- 17:29 - Budi (2) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||