05.06.2022., nedjelja

Pogledaj u svoje srce


Pogledaj u svoje srce


Jednog dana jednostavno više nije išlo. Trčanje. Nešto se dogodilo i radost je kretanja napustila Vilkovo tijelo, a da stvar bude još gora, zamijenila ju je neka bezvoljnost. Ne mučnina, ne otpor, što bi Vilko bio u stanju savladati, znao je to, jer već je nekoliko puta lomio svoju vlastitu volju. A kažu da je to jako teško, najteže. I upravo ta bezvoljnost, nedostatak radosti prije treninga što bi inače uvijek osjećao i u čemu je beskrajno uživao, podrivali su mu volju za borbom iz dana u dan. Počeo se radovati danima bez treninga.
Ali, zanimljivo je to, nada se nije izgubila, nije nestala. Nikad, baš niti jednog jedinog trenutka, Pa čak ni onda, kad je Vilko već na kraju silno sporog (ponižavajuće sporog?) kilometra klonuo i odlučio prestati s treningom, koji više nije bio trening, već je prešao u mučenje. Sa nevjericom o vlastitoj sporosti gledao je u „garmin“, sportski sat, a u umu mu blistavo bljeskali oni daleki dani, ona sjajna vremena još i prije „garmina“, pa i ona poslije njega, jer bilo je dobrih rezultata, nikad izvrsnih, nikad nije spadao u elitu, znao je to Vilko, prihvatio je to. Nije se ni trudio postati bolji, već samo održavati formu: „Trajati što duže“, govorio je samom sebi.
I onda ovo: slom snage. I što je još gore, slom volje! Je li moguće da mu je nestala volja, koja ga je održala (možda čak i na životu), kad je slomljenog kuka i zdjelice i pod upozorenjem liječnika kako će od sad desna mu noga biti kraća od lijeve za dva centimetra, odlučio da liječnik nema pravo i kako će mu on, Vilko, to dokazati. Prvenstveno dokazati samom sebi, jer živo mu se, baš kao i uvijek, j … za tuđe mišljenje, pa je ispod radijatora vezivao letvu obloženu tkaninom, da mu služi kao gimnastička sprava. Legao bi na parket, zakačio vrhove prstiju ispod letve i otpočeo s mučnim trbušnjacima, istežući nogu do granice bola, dok bi mu graške znoja izbijale po čitavom tijelu. Odbijao je pomisao na odustajanje. Na predaju. Jer Vilku je to bilo jedno te isto.
Zašto sad tako ne razmišlja? Sve češće mu se ta misao vrzmala umom, udarajući u njegov novi način života: bez jutarnjeg trčanja, umjesto toga lagano šećući sa psom i vraćajući se bezvoljno kući … pa bez radosti, priznao je konačno samom sebi. Upravo se to dogodilo: dani bez trčanja postali su dani bez radosti. A život bez radosti ..
„Zagledaj se u svoju dubinu“, Vilko se prisjećao jedne rečenice iz jednog ljubavnog filma, koja ga je onda natjerala u cinički glasni smijeh, ali koja je sad sasvim drugačije odjekivala u njegovom umu. „Pogledaj u svoje srce, otkrij što srce želi.“

Copyright © 2022. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Oznake: srce


- 17:27 - Budi (3) - Iskren - #

01.06.2022., srijeda

Bez oblika


Za onu koja je trčala jednu sezonu

Bez oblika


Istog trena, kad je otvorio oči, a da još uvijek nije bio potpuno svjestan okoline, Jordan je shvatio kako nešto nije kako bi trebalo biti.
- Udahni! – rekao je samom sebi. – Udahni duboko i polako, sasvim polako izađi iz kapsule.
Udahnuo je. Sasvim duboko i bez nervoze, mirno, opušteno, onako kako je nekad davno učio u Astro-školi. Zatim je uz lagani izdah ispuštao zrak iz pluća, primjećujući kako mu vid nakon višestoljetnog sna počinje bivati sve bolje fokusiran. Odgađao je pogled na konzolu, nije odmah želio doznati koliko je vremena proveo u hibernaciji. Doznati će, na vrijeme, ali kad to bude njemu odgovaralo.
Laganim, mekanim pokretima Jordan izbaci prvo desnu, zatim lijevu nogu iz termo-kapsule, pa pridržavajući se dlanovima na njenim oblim rubovima, ustane i protegne se u čitavoj svojoj dvometarskoj visini. Dok se istezao, osmjehne se sjećanju: posadom je kružila priča da je izabran za navigatora zbog toga što je najviši među njima, a ne zbog sposobnosti navigacije, jer svi ostali nisu bili viši od sitnih sto i šezdeset zemaljskih centimetara: štedio se prostor na transporteru koji ih je crnim i tihim dubinama prenosio u nepoznato.
Završivši sa istezanjem, sad već sasvim budan, Jordan prođe uskim hodnikom pored mnogobrojnih spavača-astronauta, koji su svi u istom položaju ležali u svojim kapsulama i spavali snom bez sanja i uđe na komandni most u kojemu su svi instrumenti tiho brujali, što nije uopće bilo čudno, ali bilo je čudno da su i mnogobrojne konzole crveno treperile, a crvenilo je značilo nepoznato, opasnost.
Ne uzbuđujući se previše, Jordan priđe komandnoj ploči i zagleda se preko mosta u crnu dubinu svemira: uopće nije bilo zvijezda. Ne vjerujući očima, Jordan trepne, čvrsto zatvori oči i ponovo ih otvori.
I dalje nije bilo zvijezda: samo je crni bezdan pružao se u nedogled.
- Da probamo ovo – glasno reče Jordan i ručno, mada to nikad nije bilo preporučljivo, isključi sve mjerne instrumente.
Brod je zadrhtao, Jordan je to sasvim lijepo osjetio ispod svojih nogu, dok mu se brodski drhtaj širio tijelom poput morskog vala. Ne uznemiravajući se, Jordan ponovo uključi brzim i odlučnim pokretom sve mjerne instrumente.
Komandni most zatreperi mnoštvom boja, brod ispod Jordanovih nogu i opet zadrhti, ovog puta jače i potmulije, a crnilo na monitoru, beskrajno crnilo svemira, za jedan gotovo nevidljiv trenutak bljesne bjelinom i odmah zatim ponovo pocrni, potamni, ništa ne pokazujući, nije bilo zvijezda, ni zvjezdanih nakupina, samo tama, tiha i strpljiva i … užasna tama, shvati odjednom Jordan.
Uzdrman, ali još uvijek ne i uplašen, pokrene rezervni kompjuter, strpljivo čekajući jednu minutu, da se sistem podigne. Uključi navigacijsku komponentu i ne vjerujući zagleda se u iscrtani dijagram: nikad nešto slično nije vidio. A nije ni mogao, jer Jordan je znao, to je nemoguće. Takav svemir ne postoji! Takvog se što ne događa!
- Smiri se – reče samom sebi. – Smiri se. Isključi sve i ponovo uključi nakon izvjesnog vremena. Možda …
Nije završio rečenicu. Isključio je sve bez oklijevanja i okrenuo leđa prozoru, monitoru, crnilu svemira i mirno se uputio u blagovaonicu. Pritisnuo je tipku „kofein“ i sa zahvalnošću dohvatio vruću šalicu koju mu je ponudio automat. Miris je bio božanstven, i na jedan čarobni tren, Jordan zaboravi na sve i otpije gutljaj crne (poput svemira – sine mu misao) vrele tekućine, sa zahvalnošću osjećajući njeno djelovanje nakon … koliko godina?
E, pa sad već može i to doznati. Sa šalicom u ruci, otpijajući gutljaj kave svakih nekoliko koraka, uputi se u računalnu-prostoriju. Bila je u mraku, ali istog trena kad je Jordan zakoračio u nju, prostorija živne, kompjuteri zabruje, monitori se obasjaju, a brojevi zatitraju. Jordan je gledao i smješkao se sa čuđenjem i nevjericom, ali znao je da kompjuteri ne lažu, samo istinu pokazuju: spavao je, bolje reći bio je u hibernaciji točno 2022 – vije godine. I ne samo on, čitava mnogobrojna posada, od koje je sad jedino on, Jordan, budan.
Gdje su? Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Kako …
Pitanja su navirala, odgovori nisu stizali i Jordan ispije kavu i vrati se na komandni most. Uključi kompjutere, pa čak i onaj još jedan, kojeg su smjeli uključiti samo u krajnjoj nuždi, nadajući se milosti, objašnjenju, ili barem djelomičnom shvaćanju.
Ali ništa od toga. I dalje su kompjuteri „vidjeli“ svemir koji nije trebao, nije mogao, nije smio postojati, a koji je ipak bio tu, crn, tih i nepoznat, zastrašujući.
Uz uzdah nerazumijevanja, Jordan okrene leđa kompjuterskom desku i pođe prema sobama-hibernacije. Usred hoda s nogom u zraku zastane i ukoči se.
Da ih probudi? A zašto? Da bi im rekao kako se nalaze usred ničeg? Kako nisu više u „svom“ svemiru? I što sad? Kuda? Gdje? Za koliko vremena?
Jordan odmahne rukom i pođe u blagovaonicu, po drugi put u kratkom vremenu.
- Ne budim ja nikog! – prkosno reče. – A neću ni samog sebe uspavati. Oni ne moraju znati, ali ja ću možda doznati!

Copyright © 2022. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

Oznake: svemirski brod


- 14:34 - Budi (4) - Iskren - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2022 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      
Opis bloga:
Priče iz života o životu...

Photobucket


photo gallery

A R H I V A
2005
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2006
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2007
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2008
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2009
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2010
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2011
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2012
1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12
2013
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2014
1 2 3 4 5 6 9 10
2015
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2016
1 3 4 5 - 7 8 9 10 11
2017
1 4 7 8 10 12