28.02.2009., subota

Povjerljivo

photo by misko Povjerljivo Prohladna je večer bez vjetra i sasvim je ugodno šetati i udisati svježinu tek započete noći. Uobičajena je to večernja šetnja s psima, koju poput rituala obavljamo već godinama. Na tim šetnjama izmjenjujemo informacije o našim ljubimcima, raspitujemo se za njihovo zdravlje, ponosno ih gledajući. Često se događa smiješna stvar: znamo ime ljubimca, ali ne i vlasnika tog istog ljubimca. Smijemo se tome. Večeras smo, na uobičajenoj šetnji do obližnjeg parka u kojem se obično zadržavamo desetak minuta, samo Mario i ja. Petak je i većina je naših poznanika otišla na vikend, ma gdje god da ih to vodi. Zbog toga smo sami. - Šutljiv si večeras - kažem mu, dok pogledom pratim psa: crna je to imala kujica i naprežem vid u noći. - Muči me mala - progunđa on. - Što joj je? Meni se čini sasvim zdravom. - Ne govorim o ovoj maloj - kaže Mario nevoljko se osmjehujući i mahnuvši rukom u pravcu svoje kujice kitnjastog repa. - Lako je sa njom. Ali ona druga ... Klimam glavom i obaram pogled. Riječ je, naravno, o njegovoj kćerki. Znam, čuo sam to mnogo puta i neobično ga žalim što to sve proživljava. Dobričina je i nije zaslužio da ga život tako nemilosrdno udara, moje je mišljenje. - Ne razumijem je - nastavlja on monotono. - Ima osamnaest, a ponaša se kao da ima petnaest. Ništa ne pomaže u kući, a zna ... Pušta rečenicu da šuplje odjekuje u crnini kojom smo okruženi. Svi mi, šetači pasa, znamo za njegovu tešku i nezavidnu situaciju. Ali ne možemo mu pomoći. Još i prije nego što mi se Mario počeo žaliti, primjećivao sam neobično promiskuitetno ponašanje njegove ljubimice. Sa divljom i lepršavom grivom smeđe kose i dugih nogu, plijenila je pažnju mladića već sa nepunih četrnaest. Oblijetali su oko nje, a ona se nemarno šetala od jednog do drugog dok ih nije sve isprobala, da tako kažem. Naravno da njen tatica nema pojma o tome: ona je za njega i dalje ona mala djevojčica, koju je on nosio na ramenima i ponosno pokazivao prijateljima. - Lijena je - progovori ponovo Mario. - I bezobrazna! Ništa joj ne smijem reći, a da se ne izdere na mene. Zamisli, dođe kući, prevuče se do kože i svu odjeću nemarno ostavlja odbačenu bilo gdje. - Koju ti, naravno, pokupiš umjesto nje - ne izdržim, pa rečem. - A što ću? - Mario nemoćno sliježe ramenima.- Žena je u Italiji, moram ja. - Kako ne shvaćaš - pitam ga - da, dokle god ti to činiš umjesto nje, mala neće steći naviku urednosti? - Ne mogu to trpjeti - promrmlja on. - Ostavi njenu odjeću onako kako ju je ona odbacila - kažem mu. - I neka stoji i danima, ako je ona sama ne pokupi. - Biti će neuredno. - Neka bude! – odrežem. - Gdje je ona sada? - Kući - odgovori Mario.- Gleda televiziju. Htjela je izaći, ali nisam dozvolio. - A odjeća je njena razbacana? - pitam. - Nije - odgovori on i smijulji se. - Pokupio sam je. - Ah! - uzviknem. - Predobar si ti. Zato ti to i čini. Zviždimo psima, vrijeme je povratku. Noć se već sasvim nalegla nad park i mi smo jedini njegovi posjetitelji. I naši psi, koji nam se brzo približavaju, radujući se toplini doma. - To je povjerljivo, znaš - kaže Mario pomalo u neprilici, dok napuštamo park. - Nisi to trebao ni reći. - Znam - kaže on tiho. Lagano koračamo pločnikom, kad se Mario iznenada zaustavlja ispred kafića koji ima prozor na pročelju zgrade i koji gleda na ulicu. Iznenađeno zastanem povlačeći psa i gledam kako Mario kupuje cigarete. - Što će ti to? - pitam ga tiho kad smo odmakli: ponovo smo sami s psima. - Ti ne pušiš. Nije valjda za tvoju malu? - Za nju je - odgovori Mario, pa brzo dodaje: - Dala mi je novac za cigarete. Ne plaćam ih ja. - I misliš da se time nešto mijenja? - pitam ga ljutito. - Ti nisi dobričina, krivo sam te procijenio. Ti si budala koja se neprestano žali na gorku sudbinu, a koju si sam prizvao. Voliš biti gažen i ponižavan, jer onda se možeš svima žaliti na svoj bijedni život. Ne bih se čudio ni da svojoj vrloj kćerki pereš gaćice. Smiješak mu zatitra licem, smiješak koji mi odaje da sam sasvim točno naslutio. Ljutito odmahujem glavom i odlazim sa svojim psom. Sutra ću u večernju šetnju sam sa psom. Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

- 20:34 - Budi (56) - Iskren - #