Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (56)

Marketing

  • novinar

    ey..čitam te...pozz

    avatar

    28.02.2009. (20:55)    -   -   -   -  

  • rU

    jedan od onih roditelja koji djetetu čini 'medveđu uslugu'. tako se oblikuju mali tirani.
    no, čini mi se da se tako češće ponašaju majke, prema sinovima ...

    avatar

    28.02.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • Decy

    i bolje ti je. što će ti tuđi problemi.
    dijete je veliko životno djelo.
    i gledam jučer mnoge bebe u kolicima
    i mislim se: koja su radost bakama i roditeljima,
    a već sutra kad ih lovne pubertet biti zlo i naopako.
    roditelji griješe već od prvoga dana, kada kažu "ne!" da je to zbilja "ne!".
    ja sam presretna majka, imam krasnog sina.
    a bila sam najgora i najstroža mama.
    'stala sam na loptu' kada je bilo vrijeme, kad sam osjetila da se u njemu budi
    muškarac i doprinijela njegom samopouzdanju.
    danas sve odlučujemo zajedno
    i prvi smo na spisku prijatelja jedno drugomu.

    avatar

    28.02.2009. (22:10)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Da, krojači smo svojih usuda; neki se bore, neki sjede u zapećku, neki tvrdoglavo prizivaju zlu kob - kao da im se sviđa uloga žrtve, a posebnu im satisfakciju donosi kvantiteta tješitelja.

    Srdoči pozdravljaju:)

    avatar

    28.02.2009. (22:30)    -   -   -   -  

  • .malenimoj

    ... djeca, teško je ali treba postaviti granicu iza koje nema pomaka, ma kako nam ponekad to teško bilo. Djeca toliko pametni i prefrigano mogu roditelje dovesti u čošak da toga nisu uopće svjesni, pokušavam ne odstupati od granice iako ponekad i ja pospremim odjeću s kreveta, dobro moja su malena, ali zauzvrat jedan briše pod, drugi gelender. Nisam imala stroge roditelje ali rad i odnos prema roditeljima se znao, znale smo dokle možemo što reći napraviti. Ne smatram da sam u bilo čemu bila zakinuta i na takav način pokušavam imati odnos sa svojom djecom. Hoće li sa osamnaest biti kao tvoja djevojka iz priče, mislim da neće, ali kako me život naučio nikad ne reci nikad. Treba se truditi i truditi i u ovom svijetu pokušati izvesti tu djecu na pametan i pošten put.

    ps.. duboko se ispričavam miškec što me nije bilo, no tvoje priče zaslušuju moju punu pažnju i vrijeme koje nisam imala ovih tjedana.. nadam se da će jedan topli zagrljaj i slatka pusa uspijeti ublažiti tvoj prijekor)))

    avatar

    28.02.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • hocutako

    .....uh..... a sa nije tu jos kojecega........... bit ce ....svakako..... setnja bolja bez takvog drustva....

    avatar

    28.02.2009. (23:54)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Težak post ... svima koji su roditelji ... često napravim i ono što sam mislila da nikad ne bih ... i ja često pospremim , posebno kad se mrtva vratim s posla i kad nakon šest sati obrade i predavanja nemam energije za jednu riječ , a nekmoli prepirku ....ja bih ovako , onako ... a onda shvatiš da si nemoćan i da su od svih odgojnih mjera i metoda , molitve katkad jedino u što se možeš uzdati ... ja sam ovako , pa je on / ona takav...to su priče za malu djecu.
    Radim s djecom već jako dugo ... ima ih divnih , a roditelji im ... ciklon B bi bilo šteta potrošiti na takve , a ima ih koji se trude , uzor su u svemu , a djeca ... mila majko ... sredina , geni , pubertet , različiti su utjecaji ...
    moju djecu poznaješ ... katkad sam presretna , katkad očajna pa se pitam jesam li ja stvorila te male monstrume ... i mislim da je tako kod svih iskrenih ... ipak ... nekako mislim da će biti dobri ljudi unatoč tomu što znam da je Anjina majica sad na uzglavlju njezina kreveta i da bi mogla tamo biti do sudnjega dana ....
    hihihihiihihi
    svi te mi pozdravljamo , dragi moj prijatelju :))

    avatar

    01.03.2009. (00:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    teška tema..nemam djete pa nisam nikada osjećala što to znači, ali sjećam se prijatelja, njihove djece i sličnih problema........ponekad smo ih rješavali zajedno........a danas gledam te male tirena kako izrastaju u ozbiljne i odgovorne ljude..........čini mi se da se ipak u tim mladim glavama dogodi nekakav preokret.kao da se upali neko novo svijetlo..........

    ugodnu ti nedelju želim dragi Miško i šetnju bez problema........:-))))

    avatar

    01.03.2009. (06:32)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ja bi kao i ti :)

    avatar

    01.03.2009. (07:55)    -   -   -   -  

  • Santea

    Ja spadam u one "stroge" roditelje i zna se u kući što je red i tko što radi,ali opet ima dana kada sam budala poput ovog tvoga i skupljam i skupljam i mislim se,a tko bi bio kriv nego ja.Teška je ova tema,ali i teško je roditeljstvo.Cijeli život se trudiš odgojiti najbolje kako znaš,a pola života se pitaš gdje griješim.
    A ovakvih "patnika" znam nekoliko,oni uživaju u svojoj boli,uživaju je prezentirati drugima...naporni su do bola,pa ih nekako pokušavam izbjeći u širokom luku:)
    Pozdrav topli,lijeni nedjeljni:)

    avatar

    01.03.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • misko

    @ novinar
    pozdrav!
    @ rU
    Ona je još gora! :)
    @ Decy
    Oštra si ti dama, primijetio sam...
    Ali da si bliže, ukrotio bih tu divlju prirodu...:):):)
    Bilo bi zabavno i poučno! :)
    @ viam inveniamJesmo, istina je.
    Ali volimo druge kriviti...:)

    Lijep pozdrav sa Kozale!
    @ .malenimoj
    Bez ispričavanja, molim! Ništa ovdje nije obavezno...
    Uživaj u nedjelji! :):):)
    @ hocutako
    Pozdrav iz pradomovine! :)
    @ Vitae...
    Naravno da će postati dobri ljudi...zar im i mama nije takva? :):):)
    @ odmor za umorna srca
    I mene prijatelji maltretiraju sa tim problemima...ni ja nemam djece, nisam čak nikad bio ni u braku...he he....

    Trčkaranje bilo ugodno, osvježavajuće....:)
    Lijep pozdrav!
    @ Koraljka
    Brzinom munje! :)
    @ Santea
    Imamo identično razmišljanje o ovom problemu....zato od sad, sam na šetnjicu i mozak na pašu!
    Mi smo, Lori i ja, započeli trčanjem nedjelju, sad odmaramo zasluženo.
    Uživaj! :)

    avatar

    01.03.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • greentea

    vrlo dobro, čak odlično i sažeto napisana priča o djeliću svakodnevnice kojem se i sama često čudim.
    ipak..pitam se, pitam...misliš li da je odluka o izbjegavanju tog čovjeka sa kraja priče ispravna? on ima pravo odlučiti biti otirač u životu.......zašto da živi svoj život u skladu s bilo čijim mišljenjem osim svojega? nije li i pisac s takvim svojim stavom u stvari ...tiranin koji nestaje kad ne može biti po njegovom? mislim, odkuda mu pravo na ljutnju?.......

    avatar

    01.03.2009. (11:27)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Greentea
    Pisac se pita, nije li onaj drugi tiranin prema piscu, pa ga svakodnevno maltretira sa svojim problemima?
    Neka on nastavi živjeti u skladu koji je nesklad, ali pisac to više neće slušati. Šetnja sa psom bi trebala biti smirujuća, opuštajuća...
    Onaj ima pravo odlučiti o svom životu...zar pisac nema? :)

    avatar

    01.03.2009. (11:32)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Gadne su to priče, da, ni ja ih ne bih voljela slušati... A maloj bi možda bilo bolje da je s mamom, makar i u Italiji. Pozdrav veliki, tebi i Lori :)))

    avatar

    01.03.2009. (12:09)    -   -   -   -  

  • Ruska

    Neki psihoanalitičari bi rekli da je zaljubljen u nju.
    No, bez obzira na to, jako je iritantno, naporno i iscrpljujuće družiti se s takvim osobama. :/

    avatar

    01.03.2009. (12:10)    -   -   -   -  

  • Decy

    slažem se s tvojim komentarom @greeny.
    oni koji se žale i kukaju, zapravo vole tu svoju ulogu.
    to su ljudi bez 'svoga ja'. to su ljudi koji svoju nedograđenost i (ne)stav u životu
    nose još iz svoga doma. daleko su tamo negdje njegovi temelji.
    mislim da su ga kao dijete koristili svi za otirač.
    on i ne zna drugačije.
    u svakom slučaju: neka pisac uživa sa svojim prijateljem-psom.
    zašto da se puni negativnom energijom u ova kokuzna vremena,
    kad se za malo prostora bez stresa borimo
    kao utopljenik za slamku...

    avatar

    01.03.2009. (13:27)    -   -   -   -  

  • greentea

    pisac ima prava kao i svatko drugi. no, htjedoh reći da se nema pravo ljutiti na čovjeka koji je izabrao kukati - taj vjerojatno ne zna drugačije. ne uskraćujem pravo na izbor.....nego na ljutnju. i ja se udaljim od osoba i situacija koje mi ne odgovaraju........ljutnja je nepotrebna. i pogrešna koliko i kukanje. iako ju razumijem....ama, život nije crno-bijel, a i bio bi prilično jednoličan i dosadan kad bi svi jednako mislili, radili, reagirali....ko što rekoh, odlično si složio priču.
    pitanje je-zašto je baš takvog čovjeka zapalo takvo dijete i zašto je baš takvo dijete dobilo baš takvog oca? ništa nije slučajno. bar se meni tako čini....pozdravčić:))))))))

    avatar

    01.03.2009. (13:45)    -   -   -   -  

  • rU

    čitam ponovo, pa se sjetih one izreke duška radovića: počnite tući svoju djecu, kad primjetite da počinju ličiti na vas ...

    djeca su pametnija no što mislimo, pa pronađu put kako da tu 'sličnost' izbjegnu.
    čini mi se da je djevojka iz priče, ne želeći ličiti svome ocu, otišla u drugu krajnost. no, ni njoj vjerojatno nije lako biti kćer nekoga tko se ne može pomiriti s činjenicom da njegova mala djevojčica odrasta, a odrastanje nikada nije bezbolno, ni za djecu ni za roditelje.

    iako sama nisam roditelj, divim se ljudima koji imaju hrabrosti nositi se s ulogom roditelja i svim brigama, strepnjama i odgovornostima koje ta uloga uključuje.

    što se 'pripovjedača' iz priče tiče, složila bih se s njim. s psima je jednostavnije nego s ljudima. ipak, život je potpun tek kad nam pođe za rukom voljeti i jedne i druge.

    avatar

    01.03.2009. (14:14)    -   -   -   -  

  • misko

    @ aquaria
    Možda...možda ...
    @ Ruska
    Ah, psihoanalitičari...
    @ Decy
    Naravno da vole svoju ulogu ... jer uloga se može i prestati igrati, zar ne? A kad je netko uporno igra...:):):)
    @ Greentea
    Pisac ima pravo na ljutnu!
    Pisac se ne ljuti toliko na onog koji kuka, koliko na samog sebe, jer živio je (zbog pogrešnih informacija) u uvjertenju kako je onaj koji kuka žrtva. Pisac nije znao da ovaj voli svoju ulogu i to ga je razljutilo: zašto je bio toliko glup, pa ranije nije to shvatio?
    I kakve su to mudrosti: zapalo dijete...???? Dijete je onakvo kakvim ga okolina formira, a zna se ( ha ha..da ukradem poštapalicu) tko ga je formirao. Pisac sigurno nije!
    Uživaj u nedjelji! :9
    @ rU
    Djeca jesu pametnija nego što mislimo (ako si dijete s 18 ???), ali su isto tako i podmuklija! I prokleto znaju biti sebična!
    Ja se ne divim roditeljima koji imaju hrabrosti postati roditelji: previše njih poznajem koji su sasvim zatajuli u toj ulozi.
    Reci, mudra Rusalko, zar nije tragedija, da klinci k meni dolaze, koji nemam djece, da se izjadaju, jer njihovi roditelji nemaju vremena za njih? I jesu li onda oni hrabri ili naprosto glupi u svom srljanju kroz život, jer su nemaštoviti, ništa ne naslućuju, samo se nadaju...
    I na kraju, ne hvala: nije dobro previše voljeti ljude. Svaki pas zaslužuje bezuvjetnu čovjekovu ljubav, ali to nije slučaj i sa ljudima, zar ne?

    avatar

    01.03.2009. (15:17)    -   -   -   -  

  • vatrena primorka

    pročitala te jesam a slikica je tako prpošna:)))

    avatar

    01.03.2009. (15:24)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    to je njegova linija manjeg otpora, samo što njemu nitko nije dovoljno jako i na njemu prihvatljiv način "odao" priznanje za njegove postupke...neće nikada....svi volimo biti ponekad samartinaci...ali nekim vremenom ili to prihvatimo i živimo sa tim i ne maltretiramo druge ili se pobunimo...njemu još uvijek odgovara biti samaritanac...ali to ne znači da moraju i drugi...ako je tvoja granica kojom primaš povjerenje nekoga prešlo mjeru jer je to samo pijavica i nema za drugo svrhu to povjerenje tada bi i ja napravila isto kao i ti...kćerku je suvišno komentirati jer dok se ne nađemo u nekoj situaciji češto mislimo da bi postupili na određeni način, a sama situacija određuje u tom momentu možda i drugačiju odluku...

    avatar

    01.03.2009. (19:41)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Ma ja ostavim sve i odoh u šetnju sa Fridom, jedino ona zalaje fala. Pozdrav ti.!!!

    avatar

    01.03.2009. (19:41)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Smiješak mu zatitra licem, ...

    Teška, teška životna piča.
    Iskreno, ne bi me iznenadilo da je on, otac, zaljubljen u nju, svoju kći.

    A neki vole biti žrtve.

    Pisac je rekao, upozorio ... mislim, pametnom dosta.

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    01.03.2009. (19:52)    -   -   -   -  

  • greentea

    o, pišče, pišče, taj bijes na sebe samog jako dobro razumijem. opraštam ti:)))))))
    no, nije moguće da vjeruješ da bilo koje dijete dolazi na svijet kao tabula rasa i da ga samo okolina formira? ne bi to išlo, nikako. beba dobrim dijelom ima svoju osobnost već kad se rodi. naravno da je utjecaj odgoja velik...ali, nije baš sve u odgoju. iz nekih groznih obitelji izađu divni ljudi i obratno. slažem se da mnogi ljudi nisu uopće podobni za odgajanje djece, a ipak ih imaju i vjerojatno nanesu mnogo štete svojom nesposobnošću....ali, kako jedna moja kolegic voli reći-nema škola za roditelje. svatko se snalazi kako zna. vjerujem da nitko nije sposoban biti dobar roditelj ako se ne usuđuje suočiti sa svojim vlasitiim manama i slabostima i učeći dijete istovremeno učiti od njega. jer, život je uvijek dvosmjeran. kako god okreneš, uvijek i daješ i dobijaš. pitanje je samo: što?
    ipak, mislim da je rasprava o ovome suvišna. ono što je ovdje bitno je: napisao si vrlo dobru, kratku, jezgrovitu, slikovitu priču o nečemu s čim se većina nas poenkad u životu sretne....sjedi, pet! hehehe:))))))))))))))))

    avatar

    01.03.2009. (19:53)    -   -   -   -  

  • rU

    hihih, misko, slažem se s onom da nije dobro voljeti 'previše'.
    no ljubav je čudna biljka, ponekad uvene na dobro 'pognojenoj' i zalijevanoj gredici, a procvjeta na kamenu ...

    što se roditelja tiče, radeći u prosvjeti susretala sam svakakve, a naviše su me iritirali oni poput oca iz tvoje priče, puni 'dobrih namjera'. uvijek bi mi tada pala napamet ona izreka: put u pakao popločan je samim dobrim namjerama ...
    a iza prezaštićivanja djeteta nerijetko se krije nepovjerenje u dijete.

    a što se povjeravanja tiče, tu se djeca ne razlikuju od odraslih, ponekad se lakše povjeriti nekome na distanci, a nerijetko baš ta 'distanca' pomogne iznjedriti korisniji savjet ...

    avatar

    01.03.2009. (21:19)    -   -   -   -  

učitavam...