27.05.2007., nedjelja

Na moru i ... 8 nastavak

photo by alonzo4b Na moru i ... 8 Probudim se i zurim u noć, osjećajući nelagodu. Neobjašnjivu. Nemam zbog čega osjećati nelagodu: sve je onako kako treba biti! Iza mene je divno proveden dan sa mladom i lijepom i inteligentnom ženom. Do koje mi je veoma mnogo stalo. Za razliku od ostalih, sa kojima sam najčešće imao posla, sa njom nikad ne osjećam dosadu. Lepršava je poput leptirice i to me oduševljava i osvježava. Sve je kako treba biti. Pa čemu onda ovo zurenje u noć? Jesam li zaljubljen? Ako jesam, bojim li se toga? Volim li? Ne znam, nisam siguran. I upravo me to izluđuje, shvaćam odjednom, dok osluškujem tišinu noći i njeno tiho disanje. Osjećam joj dah na ramenu i to mi prija. Toplina daha. Njenog. Osjećam njeno tiho disanje pored sebe koje smiruje moje disanje. Jer probudio sam se bez daha, osjećajući pritisak u grudima. Okrećem polako glavu i gledam je. Lijepa je ovako usnula: crna joj se kosa prosipa bjelinom jastuka, usta joj poluotvorena. Lijepa je, primjećujem po tko zna koji put. Nesigurnost. Nikako se otresti osjećaja nesigurnosti. Proganja me. Ljubav je nesigurni teren kojim oprezno koračam i koji ne poznajem dovoljno i na kojem sam imao nekoliko gorkih iskustva. Žene. Sa njima uvijek život krene putem kaosa: učili su me tome na brodu, od prvog dana kad mi se paluba zanjihala pod nogama. - Upamti, mali - rekao mi noštromo palube, cereći se od uha do uha, dok mu je crnu kosu prošaranu sjedinama mrsio proljetni vjetar na Sredozemnom moru: upravo smo prošli Gibraltar, vraćajući se iz Sjeverne Evrope kući. - Baš kao što ova krntija valja ispod tvojih nogu, tako ona za kojom uzdišeš, valja ispod drugoga. Nemoj se zavaravati da te čeka! Smijeh je posprdan odjeknuo palubom, vjetar ga odnio preko moje glave i zavitlao prema Africi. Rekao je to primijetivši osmjeh na mom licu, dok sam uživao u pogledu. I pogodio je: mislio sam na Mariju koju sam ostavio u svom gradu, bez žaljenja, onog istog trena kad sam dobio brzojav da se javim radi ukrcaja. Ali sam se sad već počinjao radovati ponovnom susretu. Gledao sam sa desne strane Afriku, sa lijeve Evropu i osjećao se bogovski. Uživao sam u svakom trenutku na moru, nisam imao osjećaj kako sam na brodu da bih radio, već sve mi izgledalo poput avanture. I nisam mogao shvatiti svoje vršnjake, mlade ljude, koji su kao i ja, slušali istu glazbu, prepirali se tko je bolji, "Beatlesi" ili "Rolling Stonesi", a koji su se zadovoljavali živjeti u jednom gradu i gotovo ga nikad ne napuštati. Volio sam lutanja, skitalački način života. Takav je način života postao dio mene i nisam mogao zamisliti drugačiji život. Ako to znači ostati čitavog života sam, ne imati ženu ... imati ... kako glupa riječ! Imaš li ženu? Jesi li je imao? Glupost! Što znači imao? Dok si je "imao", zar nije i ona tebe "imala"? I može li se nekog "imati" za čitav život? Vrlo sam brzo ploveći shvatio što se događa u životima većine pomoraca, mislim na njihov ljubavni život, naravno. Rijetko je tko između bezbrojnih lica koja sam upoznao na mnogim brodovima, imao sretan brak: ti su bili iznimka u koje su oni drugi, većina, gledali sa čuđenjem. Možda i sa zavišću. Ja sam ih gledao radoznalo. Ponekad i sa nerazumijevanjem. Zar ne probati sve što ti život velikodušno pruža? Azijatkinje kosih očiju i mekom kožom boje breskve? Polutanke, smeđe kože, ni crne ni bijele, dugih nogu i malih sisa koje prkosno strše prema plavom i toplom nebu? Nordijske ljepotice: ponosne i visoke i samo na izgled hladne? Ili odbiti, kao što su neki odbili, onaj ludi provod u Vijetnamu? Rat je bjesnio onda u toj nesretnoj zemlji, a mi smo ih brodovima snabdijevali hraneći rat dovozeći im municiju. Love je bilo na bacanje. Pili bi i čekali dok nas ne bi na brzinu iskrcali, a čitavo smo to vrijeme bili kao u nekom transu: trava i alkohol čuda su činili u našim umovima, a veoma mlade i veoma lijepe žene lijepile se za nas, poznavajući našu pijanu velikodušnost. Često, kad bi mi se neka naročito dopala, dao sam joj dvostruko ili čak trostruko veću napojnicu, od onog što je tražila za svoje usluge. Nisam žalio. Biti će još love, još žena, još ludih provoda ... zar nisam besmrtnik? Tropi, tropski krajevi, su nas iscrpljivali, pijući nam sunčanim osmjehom snagu. Još nije bilo ozonskih rupa, još nije bilo mnogo toga. Nismo se bojali sunca i po mjesec dana smo živjeli goli do pojasa. Osim za stolom i u strojarnici. Hranili smo se manje i slabije nego inače, apetit je padao što je više vrućina rasla. Osim apetita za pićem: taj se nikad nije kolebao i boce su nam piva umalo srasle u rukama. Pili smo i čekali slijedeću luku, novu avanturu života. I nikada nisam pomislio kako ovakav život jednom mora prestati. Nikad. Ludim ću se ritmom zauvijek njihati. - Ne tako – rekla mi jednom jedna u Bombay, Indija, mnogo prije nego što mu je vraćeno staro izvorno ime Mumbai. Naravno, cijedio sam ledeno pivo niz suho grlo. Otela mi je bocu i vukući me, povela na kat, dok se ostatak posade cerekao za nama. Prepustio sam se vodilji koja je zanosno njihala bokovima, znatiželjan, uvijek gladan novih doživljaja. Strpala me pod tuš i pustila vrući mlaz, toliko vruć, da sam vrisnuo iznenađeno: a bilo je oko četrdeset stupnjeva u hladu. Nakon nekog vremena mi je, na moje veliko čuđenje, postalo ugodno, pa smo trljali jedno drugo pod tušem, smijuljeći se. Kasnije mi je poslužila vrući čaj i sa iznenađenjem sam primijetio kako vrućina prestaje biti nepodnošljiva, mogao sam lagano disati, a želja za njom usplamtjela je uz moje prepone. Nasmijala se primijetivši to. Kasnije smo se još jednom tuširali, zajedno … Kakav život! Čarobno lud! I svaki bi ga muškarac trebao probati, doživjeti, okusiti bar na jedan kratki drhtaj neumoljivog vremena. Osjetiti snagu mora i snagu vjetra udružene u nastojanju oduzeti vam život, ili ti ga bar toliko zagorčati, da prokuneš brodove i plovidbu. I biti pobjednik. - Jesi li bio u Parizu? - pitala me prije nekoliko mjeseci Jelena. - Nisam. A ti? - Jesam - odgovorila je, kliknula mišem i na monitoru sam je ugledao ispod glasovitog tornja: crna joj kosa prosipa se po ramenima, smiješi se, zadovoljna, sretna. - Blago tebi - rekao sam sa zavišću. - Oduvijek sam želio vidjeti Pariz, ali uvijek se nešto ispriječilo. - Još nije kasno - rekla je ona. - Sad me više ni ne zanima toliko - odgovorio sam. - Htio sam vidjeti onaj Pariz koji poznajem iz knjiga, slikarstva, a čitam o tome kako su taj stari duh ubili. Ne zanimaju me nove građevine. Pričala mi malo o svom lutanju kroz Pariz, ali joj nisam za uzvrat ispričao kako sam već imao kartu za Pariz u džepu, a nisam ga vidio. Pustili me na dva dana sa broda, samo zbog toga: da bih otputovao do Pariza, jedan dan proskitao njime i vratio se na brod, jer morali smo krenuti dalje, za Tanger, Maroko. Na željezničkoj sam stanici, u blizini luke, kupio kartu i naravno otišao u lokal popiti nešto, jer trebao sam čekati još čitav sat. I tamo sam upoznao nju, Arlet. Stajala je uz bar, visoka, crvene kose prosute joj po uspravnim leđima, dugih nogu, koje su dolazile do izražaja ispod zelene minice. Oči su joj zeleno bljeskale prema meni i nije dugo trebalo, nisam mogao izdržati, a da joj ne priđem. Brzo smo se sporazumjeli slabim engleskim i pošao sam sa njom i sasvim zaboravio na kartu za Pariz u džepu. Koju sam iscijepao na sitne komadiće i veselo ih bacio visoko u zrak, dok sam se nakon dva znojna dana vraćao na brod. - Kakav je Pariz? - vikali su sa palube, a da još nisam stupio ni na mostić. - Nezaboravan! - viknuo sam i podigao dva prsta, pokazavši slovo "V", za pobjedu. - Kujin sin - začuo sam neki zavidni glas, ali nije me bilo brige, ni za što me nije bilo brige: doživljaj sa Arlet mi nitko nikada neće moći ukrasti, a Pariz ... pa Pariz će pričekati. Smiješim se u noći, prisjećajući se lude mladosti i osjećajući kako mi se san tiho prikrada. Jelena se sa uzdahom okreće na bok i prebacuje ruku i nogu preko mene, kao da je naslutila moja sjećanja i kao da me želi zadržati uz sebe i za sebe, oduzimajući me sjećanju. Slušam njeno disanje i tonem u san ... Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

- 17:59 - Budi (42) - Iskren - #