18.05.2007., petak

Na moru i ... 4 nastavak

photo by Piskaralo Tixi Na moru i ... Približava se devet sati, sjedim za kompjuterom i čitam o gadostima koje su se dogodile u svijetu protekle noći, dok sam uživao u Jeleni. Čitav svijet kao da je poludio: ratovi, pljačke, ubojstva ... da ti se želudac prevrne. Tim više cijenim ovakve trenutke mira. I uživanja. Toliko su rijetki i želim svaki trenutak zbog toga produžiti koliko god mogu. Tih sam, ne želim je probuditi, neka se ispava, odmori. Jelena je spavalica, shvatio sam to kad je prvi put na nekoliko dana došla k meni. Povremeno skrećem pogled sa monitora i uživam gledati je. Odmor za moje oči. Više ne mogu izdržati, pa ustajem, donosim kavu i poljupcem u malen nos nastojim je probuditi. Mazno se proteže ispod pokrivača: znam da je sasvim gola i to me draži. Pružam ruku ispod i dodirujem baršunastu toplinu. Milujem joj stražnjicu, malu, kruškoliku. - Zar tako rano? - pita Jelena glasom koji čuva samo za ovakve trenutke, za jutarnja buđenja i hvata me za ruku kojom je milujem. - Sanjala sam da plivamo zajedno i ... Volim tu njenu rječitost istog trena čim otvori oči. Meni treba vremena. Kava i samoća, mir. Tek nakon pola sata funkcioniram kako treba. Nema u meni te jutarnje razdraganosti kao u Jelene. - Snovi - kažem joj. - Prepuna si snova. Prava si sanjalica. Ja imam samo jedan san. Da ovo sa tobom potraje. - Nemoj - kaže ona molećivo: uzima veliku šalicu kave i srče prvi vreli i osvježavajući gutljaj. - Zašto me nisi ranije probudio? Odmah istog trena kad si se i sam probudio? Da budemo što više zajedno. - Volim te promatrati dok spavaš - govorim joj u kosu, milujući joj toplo i glatko bedro, dok ona sjedi u krevetu i sanjivo me gleda. – Imaš zanimljivo lice, poluotvorena usta, a kapci ti se pomiču. - Nisam došla k tebi da bih spavala - protestira ona izigravajući ljutnju: igra koja se ponavlja uvijek iznova. - Ne brini - kažem joj. – Imamo vremena. Na sve ćemo stići. Imamo čitav današnji dan za sebe i sutrašnji do četiri poslijepodne. - To je tako malo - kaže mršteći se Jelena. - Nije. Nije malo. Mnogo se toga može učiniti za to vrijeme. - Misliš? - pita ona. - Reci mi. Želim znati kakve planove imaš sa mnom. - Kad bi se mene pitalo ... - To, to! - prekida me Jelena. - Kad bi se tebe pitalo, gdje bi me poveo? Što bi mi pokazao stari morski vuk? Posvuda si bio, a ja gotovo nigdje. Reci. - Kad bi se mene pitalo - mirno nastavljam - poveo bi te u jednu zbilja nezaboravnu šetnju. Hodali bi lagano uzbrdo, stepenicama, a ispred nas vidjela bi se Akropola, bijela, okupana suncem. Hodali bi stazama kojima su nekad koračali ljudi koji su obilježili svoje vrijeme, ostavili trag u povijesti. Poveo bih te do stupova i poljubio te u kosu, dok bi je vjetar sa Egejskog mora mrsio, kao što ti je mrse moji prsti. - Je li lijepa Grčka? - Divna je. Jednom ću ti je pokazati. - Sigurno? - Sigurno. - A u međuvremenu - uzvikne Jelena odbaci pokrivač i njena golotinja bljesne ispred mene - idem pod tuš i prepuštam te na kratko uspomenama iz Grčke. Sigurno imaš o čemu misliti. I da, jesi li kupio jagode? Kao što si obećao? - Jesam li ikada nešto zaboravio? - Nisi! - Jelena se smije i proteže, a na jutarnjem joj suncu koža blista. - Molim te, pripremi jagode dok se istuširam. Njih ćemo doručkovati, na moj način. - Kakav je to tvoj način? - Vidjeti ćeš! - reče mi i otrči u kupaonicu. Vidio sam. Doživio sam. Pola sata kasnije leži gola na krevetu, blago razmaknutih nogu, dok joj se kapljice vode nakon tuširanja još uvijek nisu osušile. Blistaju na koži. Pruža ruku i pokazuje mi na zdjelu jagoda, koju sam donio iz kuhinje, svježe umivene, baš kao što je i Jelena. - Dodaj mi zdjelu! - zapovijedi. Dodajem joj staklenu zdjelu i želim sjesti na rub kreveta, pored nje, dok mi je pogled prikovan za crni grm između njenih nogu. - Ne! - odbija me Jelena. - Čekaj malo. Nemoj biti nestrpljiv. Stani malo dalje i gledaj. Volim kad me gledaš. Odmičem se dva koraka i gledam je sa uživanjem. Jelena izvodi pravu malu predstavu za mene, samo za mene. Stavlja jednu jagodu sebi na pupak, a drugu u usta. Žvače je polako zatvorenim ustima i sa uživanjem i netremice me gleda kroz napola spuštene crne kapke. Vrebajući pogled. Smiješak joj lebdi na licu, smiješak koji poziva, koji obećava. Nasladu. Drugu jagodu stavlja na lijevu bradavicu, pa jednu sebi u usta. Pogled ne skida sa mene i to me draži. Osjećam napetost, želju, strast se budi i već se jedva suzdržavam. Strujanje zraka između nas kao da postaje opipljivo, gotovo vidljivo: napetost nezadrživo raste. Pažljivo, sa zanimanjem gledam kako niže crvene i krupne jagode po sebi, na svojoj bijeloj koži i kako je sa crvenim poput krvi voćem ispisala na tijelu slovo T. Gornja joj crta slova povezuje male grudi, a duža se proteže sve do crnog grma, pažljivo dotjeranog, između njenih blago raširenih i nogu, koje kao da pozivaju. - Znaš li što znači ovo slovo? - pita me promuklo. Vrtim glavom niječno, nisam siguran u svoj glas. Uzbuđenje me zahvatilo i čvrsto drži. Jedva se suzdržavam. Želim je. Želim je. - Tvoja! - reče Jelena. - To znači tvoja. A sad dođi i pojedi me. Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

- 00:05 - Budi (38) - Iskren - #