
Dan je sunčan, topao, bez vjetra i uspio sam podići trčanje na 45 minuta. Još kad bih propisao...
Koljeno mi škripi, stara boljka, a stopalo se samo ponekad "javi" lagano protestirajući.
Mrzim ovo stanje duha koje me zgrabilo i ne pušta! Čak me ni trčanje ne opušta, vječno prisutna napetost, kao da se nastanila u meni.
Ha, bože, što se može! Sa osmjehom na licu u susret smrti!
|