
Počeo sam. Konačno!
Vrijeme oblačno, bez kiše, toplo.
Zagrijao sam mišiće, pa lagano, ni u snu ne smijem brzati, krenuo 3 x 100 m. Lagano hodanje 30 sek. pa 300 m. Lagano hodanje pa 400 m. I onda, onako divno zagrijanih mišića, kako nisu bili zagrijani puna četiri mjeseca, odvalio u sasvim laganom tempu prvi kilometar u komadu.
Oznojio sam se, što me čudi, jer tempo je zbilja bio sramotno spor. Ali četiri mjeseca pauze...moram sve od početka, lagano, strpljivo...
Šetnja do kuće i dobro istezanje. Tijelo mi se preporodilo: konačno osjećam mišiće u nogama.
Lori, naravno, odbila trčati. Postala je prava lijenčina.
Pisanje? Ne znam...
|