26.01.2006., četvrtak

Liječnica, kod koje sam se prijavio za fizikalnu terapiju, kaže da mogu početi sa laganim treniranjem: nikako ne trčati, ali đogirati smijem. Noga mi još uvijek pored prstiju lagano natiče, a zbog žica koje su ostale u stopalu, ne smije me liječiti strujom. Osjetiti ću svoje granice, kaže ona i dodaje, da bi ipak bilo bolje pričekati dok završim sa terapijom. Tipično za liječnike: možeš, ali nemoj. Zašto? Počinjem već sutra, danas ne mogu, imam neke dogovore. Trenirati ću u parku, u zelenoj oazi, šljunčanoj stazi, polako, bez naprezanja, postepeno povećavajući razdaljinu. Marta je obećala da će mi se od ponedjeljka pridružiti. Imati ću poticaj, a i neću samog sebe toliko goniti, kao što obično radim, jer ću imati obzira prema njoj. Sad smo oboje bez kondicije, sasvim ispuhani i možemo ravnopravno trenirati. Radujem se tome, poludio sam mirujući. Počinje trka za kondicijom…konačno!

- 09:40 - Budi (20) - Iskren - #