26.12.2005., ponedjeljak

Kiša prestala, ali sve je mokro: nema šetnje, jer ne mogu navući tenisicu na lijevu nogu. Još! Upravo je namačem u slanoj vodi, dok mi u glavi odjekuje: do kad?! Lori mi spava na koljenima: ulijenila se! Odlučio sam i poslijepodne cijepam E- disk na dva dijela: imati ću ih tri: dva po 30 GB, jedan od 20 GB. U stvari, biti će ih četiri, zaboravio sam na mališana od 1,19 GB. Brže će se defragmentirati i skanirati. Nemam ideju za priču: kao da sam se ispuhao! Samo mislim o tome kako ću klisnuti vani! Na zrak, u šumu i gibati se, gibati se...Ili se barem spustiti do Korza i u omiljenom kafiću popiti kavu, dok Lori laje na novopridošle i odlazeće goste, a svi se smiju. Vijesti ne gledam jer ih znam: svi poručuje umjerenost, a sami su neumjereni, poručuju ljubav, a sami siju mržnju, preporučuju toleranciju, a sami je ni mrve nemaju...Kako je rekao moj prijatelj Remarq: "Na zapadu ništa novo". Možemo reći: na kugli zemaljskoj ništa novo! Srljamo u ...ostavljam vam da zaključite! A ja ću zaključiti: Ševite se, oblokavajte se, činite što vas volja, jer usprkos tome što se nadate da nije tako, ovo vam je jedina prilika! Nema druge! A znate li zašto? Jer je ne zaslužujemo!

- 08:55 - Budi (24) - Iskren - #