27.11.2005., nedjelja

Počeo sam samoinicijativno stajati na desno stopalo, ne čitavom težinom, ali za početak nije loše. Pomalo ga navikavam na opterećenje, šećem po stanu, a Lori me začuđeno prati. Dobro pazim da ne udarim negdje sa žicama: čuo sam da je to bol nad bolovima, a eto, imam sreće i ni jednom nisam udario. Sinoć gledam film na TV i vidim ženu kako lijepo trči i zahvati me tuga. Postajem mekušac! Još mi samo to treba! Dan je sumoran, a meni se mota priča po glavi i nikako da dobije oblik, samo je nazirem u daljini, u magli, i to me muči i ljuti!

- 09:55 - Budi (32) - Iskren - #