
Danas ne pišem. Odmaram, iako mi se u glavi vrti jedna priča. Napisati ću je sutra. Ili možda ipak danas? Da protjeram Nadiu iz svojih misli...
Stopalo napreduje, 16-og idem na kontrolu (vaditi žice?). I jedna nova vijest! Dr. K...mi kaže, ako sam spreman mirovati do proljeća, da će mi udesiti operaciju desnog stopala odmah poslije Nove godine! Tako da se svega riješim i bez sputavanja počnem sa treniranjem negdje na polovici ljeta. Pristati ću! Što prije to bolje! Uvjeravam sebe da mogu izdržati! Mijenjam planove! Morati ću početi zbilja polako sa treninzima: oslabiti će mi đavolski noge! Biti će teško.
I da, jučer su konačno stigli iz Hitler-com i spojili me na ADSL! Prijavio sam se 30.05. ove godine. Zbilja su brzi, nema što! Da se istom brzinom opravljam, još bi bio u bolnici! I naravno, dali mi krivu lozinku (pasword), pa sam morao zvati...Mogu li išta napraviti kako treba? Da budemo zadovoljni?
Dani su predivni, moji pajdaši sa trčanja obaraju daljinske rekorde, jer dani su zbilja kao stvoreni za trčanje dugih pruga. A ja polako krepivam...Da nema pisanja, šiznuo bi!
U svakom slučaju: juriš u nove pobjede!
|