Jučer me posjetio Boris sa svojom, trećom po redu, životnom pratiljom Zoricom. Gledala nas je sa osmjehom, dok smo se prisjećali zajedničkih pijanki, kojih je bilo bezbroj u ovoj istoj mojoj sobi, u kojoj smo sjedili osvrćući (ovo su osvrti) se na našu burnu i ludu mladost. Nadam se, da će sa njom, konačno naći mir: potreban mu je! Pivski mu trbuh raste, ali on ne mari, sve okreće na zezanje, baš kao što je radio u onim dalekim danima. Prijatno provedena večer: otišli su nešto prije deset.
Jučer se trčao njujorški maraton, što sam sasvim smetnuo sa uma, zahvaljujući posjeti starog prijatelja. Najpoznatiji maraton na svijetu! Prošle je godine preko 36.000 trkača uspjelo istrčati tu vrlo zahtjevnu trku! A ove godine ih se prijavilo preko 85.000! Ljudi moji, možete li zamisliti tu masu kako šiba gradom, a milijuni ljudi ih pozdravljaju!? Trči se poznatim predjelima Staten Island-a, Brooklyn-a, Queens-a, Bronx-a i Manhattan-a, predjelima koje svi znamo bar iz filmova. Stanovnici izađu na ulice, ponesu piće, pa nude trkače i bodre ih, puštaju im glazbu, izvikuju parole, prava manifestacija sporta radi sporta, a ne poput nogometa i ostalih ogranaka, koje se uspjelo pretvoriti u svoju suprotnost, pa više i ne liči na sport i nema ničeg zajedničkog sa sportom. Dok trčiš maraton, nitko ti neće dobaciti uvredu zbog zemlje koju predstavljaš, ili boje kože ili bilo čega drugog, već uvijek i samo čuješ bodrenje i lijepe želje, koje ti daju snagu da ustraješ, jer vjerujte mi, svi koji trče maraton, nakon 30-og kilometra, kad se sudare sa zidom, kako to zovemo, počne razmišljati o odustajanju, a onih 12 kilometara i 195 metara koji su još pred tobom, čine ti se nedostižnom i više te ne nose noge, nego snaga volje i želja da ne razočaraš one koji te poznaju, a i sve ostale. Važno postaje samo izdržati, istrčati: posve je nevažno koje si mjesto osvojio! Svatko je pobjednik tko istrči maraton!
|