26.05.2005., četvrtak

Rano buđenje; Lori je zalajala, neuobičajeno za nju i to me probudilo. Kad sam zalio svoje kaktuse i palmu, izašli smo van, a bilo je tek 7 i 30. Odlučio sam posjetiti Omladinsko igralište; nisam bio na njemu ni ne pamtim od kad! Na njemu trče pravi trkači, pa sam izbjegavao dolaziti, nešto zbog nemogućnosti dobrog trčanja, a nešto zbog toga što sam, kad kod bih tamo došao, počeo žaliti samog sebe i misliti na stara dobra vremena.Nisam to želio, prezirem samosažaljenje, čovjek se mora boriti, uvijek boriti, najviše boriti kad mu se najteže boriti! Čim sam stigao na Omladinsko, ugledao sam satnika (nikad mu nisam doznao ime, iako sam mnogo puta trčao i razgovarao sa njim), koji je isto tako ugledao i mene, usporio, pružio mi ruku i zanimao se kako se osjećam. trčkarao sam uz njega, noseći Lori, i objasnio mu da se oporavljam, našto je on nasmijano klimnuo i odjurio istom brzinom kao i nekad - bar se meni tako učinilo. Stavio sam Lori na tribine, zapovijedio joj da se ne udaljava i krenuo! 12 krugova za 20 min. Solidno. Za mene, više nego solidno, ako se uzme u obzir da sam juče imao brdski trening i da je ovo danas moralo biti samo opuštajuće kratko trčanje. Dok sam nizao krugove Lori je lajala sa tribina, sva usplahirana, ali od kad su postavili tepih trave, ne može trčati sa mnom, kao što je navikla. Prvi sam put trčao na travnatoj podlozi, dobro je, noga meko udara i nema onih stresova koji prodrmaju čitavo tijelo. Jedino me ubija monotonija, to dosadno nizanje krugova! Dok sam prolazio pored gledalaca, kojih uvijek ima, čuo sam jednu djevojku: "Dugo ga nije bilo", kako govori za mene. moram priznati da mi je godilo; nisu me zaboravili! Satnik me prestigao za čitav jedan krug, ali nije me to omelo; sjetio sam se kako me je znao preteći za 4-5 krugova, kad je bolest uzimala svoj danak. Predposljedni, 11-ti krug, uzeo sam Lori i istrčao ga sa njom, dok me ona zahvalno lizala po licu, a gledatelji se smijali i djeci pokazivali na nju. 12-ti, posljednji, raspalio sam toliko da sam mislio kako će mi srce iskočiti kroz širom otvorena usta; zraka, zraka... Brzim hodom do kuće, stavljanje Lenona i odrađivanje 200 trbušnjaka i trening utezima! Ostatak dana mogu krepivati, u očekivanju sutrašnjeg dana, kad idem sa Aleksandrom na brdsko trčanje! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".

- 10:58 - Budi (1) - Iskren - #