Kakav dan! Kakvo trčanje! Kakvo zadovoljstvo! Kakav uspjeh! Još uvijek lebdim u oblacima endorfina! 6 km za 33 min. To je PRAVO dugoprugaško trčanje!
Protivno mom običaju spavao sam malo duže, vjerojatno zbog toga što mi se Lori uvukla u krevet, pa sam osjećao da je sve u redu, da ne moram van.
Stigao sam na zaobilaznicu i u daljini ugledao Aleksandra, onog 21-ogodišnjaka sa kojim sam i prošli put trenirao. Kad smo se sreli, pustio sam da on diktira tempo, lagano sam ga pratio, čitavo smo vrijeme pričali, a kilometri polako klizili ispod nas. Osjećao sam snagu i znao sam da mogu još, pa sam nakon petog kilometra preuzeo vodstvo i JA diktirao tempo. Aleksandar me naravno pratio, mlad je, izdržljiv, ali nije me pokušavao prestići. Podizao sam tempo svkih 100 m i posljednjih smo 200 m sprintali! Posljednji je kilometar bio đavolski brz, ali istrčan sa lakoćom. Sad znam da mogu, da ono prošli put nije bila slučajnost! Mogu i više i brže i jače! Kako znam? Pri završetku sam puls imao SVEGA 140 - Aleksandar 152! A koliko je on mlađi od mene! Moram priznati da je on istrčao 2 km više od mene, ranije je stigao na stazu. Pravo je zadovoljstvo nakon četiri godine nemoći, ravnopravno trčati sa mnogo mlađima od sebe! Već sam se bio pomirio sa time da više nikad ne osjetim to zadovoljstvo!
Za nedjelju planiram specijalitet! Brdsko trčanje! Moram ojačati kvadricepse! Samo da se vrijeme konačno proljepša!
Kad sam stigao kući i sjeo na kauč da izujem tenisice, Lori je skočila do mene i počela me lizati, oblizavši mi čitavo lice. Nije htjela sa mnom, kišovito vrijeme ne voli, a ja je nisam želio maltretirati i narediti joj. Toliko sam zadovoljstvo osjećao, da sam joj dao omiljenu poslasticu. Tako treba započinjati dan!
Usprkos svemu - juriš u nove pobjede!!!
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". "
|