|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj bjeg od stvarnosti..neka moja razmišljanja. Moje verse na papiru :) Suočavanje s očitim, i spoznaja nećega novog. Moje pametovanje i moji strahovi. Sve ono što ne dijelim, i ono što dijelim s bližnjima...Čitav moj svijet :)
Pjesme:
************************
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti vise
Kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je
Godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je ...
************************
Ti i Ja smo mogli sve,
ljubav takva desi se
u životu jednom tek
ili nikada.
Pamtim sve, Malog princa
čitaš mi, vani snjeg
ispod jelke pokloni,a
na radiju je pjesma
da sve ima kraj.
Ti i Ja smo mogli sve,
dole kod gimnazije,
sitan pjesak Azije
sav prebrojati.
Ti i Ja smo mogli sve,
pješke doć do Afrike,
ljubit se kod trafike,
zvjezde brojati.
Fotografije, znaš,
izbljedile su sve,
čitav vjek ne znam
s kime si ni gdje
Al` za sjećanje ova
pjesma tvoja je.
Ti i Ja smo mogli sve,
sakrit suncu oblake,
i kad kiša prestane
ispod duge proć.
Ti i ja smo mogli sve,
zbog nas su se palile
nebeske slikovnice,
da neprođe noć.
Ti i Ja smo mogli sve,
plakat nasred ulice,
stoput reci VOLIM TE,
i oprostiti.
Ti i Ja smo mogli sve,
kao ptice selice,
otići i vratit se,
al` smo se izgubili...
************************
Živimo u okrutnom svijetu
Želimo se nositi s njim
ali iz dana u dan pokleknemo
I opet, i opet...
I opet se dižemo
Uspravljamo leđa
Stišćemo šake i zube
Lice nam se grči
Ali usne razvlačimo
Razvlačimo u smiješak
Kako nitko ne bi vidio
Da nitko ne zna
Da smo slabi
I iako znamo,
i ti i ja
Da je tako i drugima
Šutimo i trpimo
Veselimo se kao da ništa nije bilo
Pokušavamo dogurati do kraja
Želimo u san utonuti s mirom,
Ali teškom spoznajom
Da je i sutra tako
I onda se vrtimo
Kao na ringišpilu
Ali ne posustajemo...
Opet otvaramo oči i koračamo
Koračamo u dan
S nadom u bolje vrijeme
U vrijeme koje će priznati slabe
Ono koje će dopustiti plač
I koje će ti držati ruku
I onda kad to nećeš htjeti...
Da, doći će taj dan...Ja još vjerujem
Vjerujem da slabost nije slabost
Već da je i to hrabrost
Pitajte svoga bližnjega, i vidjet ćete
Ako prizna slabost, to je to.
Morat ćete mu pružiti ruku
Čestitati i reći
Najhrabriji si čovjek kojega znam :)
Voljela sam jako tebe
Sve od neba pa do zemlje...
Volim te još i više
Čak i od male kapi kiše...
Voljet ću te dovjeka
Pa i nakon lanjskog snijega...
Zemlja se oko svoje osi okreće
Ali moj život neće...
Moja ljubav podređena je tebi
To je tako makar možda ja to nebi...
Ali sreći zapovijedat ne mogu
Pa kad te vidim padam s nogu...
Žao mi je kad te nema
Kad je srce daleko
Kada oči ne vide
Pa se često bojim
Da kraj druge snivaš
Ali to sve nestane
Kada tvoje usne me dotaknu
Tada znam...ti si moj...i sretna sam!
Noći, dani prolaze
Moje misli k tebi dolaze.
Tiho ti na uho šapćem
Da zbog tebe noćima više ne plačem.
Sada samo lijepe misli moje
O tebi u mojoj glavi roje.
U mojom očima postao si divan
Što znaći da još i više o tebi snivam.
Svakog jutra molim Boga
Da me čuva kraj ramena tvoga.
I na kraju ovog teksta
Želim da ovo ne nesta.
