Živimo u okrutnom svijetu
Želimo se nositi s njim
ali iz dana u dan pokleknemo
I opet, i opet...
I opet se dižemo
Uspravljamo leđa
Stišćemo šake i zube
Lice nam se grči
Ali usne razvlačimo
Razvlačimo u smiješak
Kako nitko ne bi vidio
Da nitko ne zna
Da smo slabi
I iako znamo,
i ti i ja
Da je tako i drugima
Šutimo i trpimo
Veselimo se kao da ništa nije bilo
Pokušavamo dogurati do kraja
Želimo u san utonuti s mirom,
Ali teškom spoznajom
Da je i sutra tako
I onda se vrtimo
Kao na ringišpilu
Ali ne posustajemo...
Opet otvaramo oči i koračamo
Koračamo u dan
S nadom u bolje vrijeme
U vrijeme koje će priznati slabe
Ono koje će dopustiti plač
I koje će ti držati ruku
I onda kad to nećeš htjeti...
Da, doći će taj dan...Ja još vjerujem
Vjerujem da slabost nije slabost
Već da je i to hrabrost
Pitajte svoga bližnjega, i vidjet ćete
Ako prizna slabost, to je to.
Morat ćete mu pružiti ruku
Čestitati i reći
Najhrabriji si čovjek kojega znam :)
Post je objavljen 20.11.2006. u 20:28 sati.