|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj bjeg od stvarnosti..neka moja razmišljanja. Moje verse na papiru :) Suočavanje s očitim, i spoznaja nećega novog. Moje pametovanje i moji strahovi. Sve ono što ne dijelim, i ono što dijelim s bližnjima...Čitav moj svijet :)
Pjesme:
************************
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti vise
Kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je
Godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je ...
************************
Ti i Ja smo mogli sve,
ljubav takva desi se
u životu jednom tek
ili nikada.
Pamtim sve, Malog princa
čitaš mi, vani snjeg
ispod jelke pokloni,a
na radiju je pjesma
da sve ima kraj.
Ti i Ja smo mogli sve,
dole kod gimnazije,
sitan pjesak Azije
sav prebrojati.
Ti i Ja smo mogli sve,
pješke doć do Afrike,
ljubit se kod trafike,
zvjezde brojati.
Fotografije, znaš,
izbljedile su sve,
čitav vjek ne znam
s kime si ni gdje
Al` za sjećanje ova
pjesma tvoja je.
Ti i Ja smo mogli sve,
sakrit suncu oblake,
i kad kiša prestane
ispod duge proć.
Ti i ja smo mogli sve,
zbog nas su se palile
nebeske slikovnice,
da neprođe noć.
Ti i Ja smo mogli sve,
plakat nasred ulice,
stoput reci VOLIM TE,
i oprostiti.
Ti i Ja smo mogli sve,
kao ptice selice,
otići i vratit se,
al` smo se izgubili...
************************
Živimo u okrutnom svijetu
Želimo se nositi s njim
ali iz dana u dan pokleknemo
I opet, i opet...
I opet se dižemo
Uspravljamo leđa
Stišćemo šake i zube
Lice nam se grči
Ali usne razvlačimo
Razvlačimo u smiješak
Kako nitko ne bi vidio
Da nitko ne zna
Da smo slabi
I iako znamo,
i ti i ja
Da je tako i drugima
Šutimo i trpimo
Veselimo se kao da ništa nije bilo
Pokušavamo dogurati do kraja
Želimo u san utonuti s mirom,
Ali teškom spoznajom
Da je i sutra tako
I onda se vrtimo
Kao na ringišpilu
Ali ne posustajemo...
Opet otvaramo oči i koračamo
Koračamo u dan
S nadom u bolje vrijeme
U vrijeme koje će priznati slabe
Ono koje će dopustiti plač
I koje će ti držati ruku
I onda kad to nećeš htjeti...
Da, doći će taj dan...Ja još vjerujem
Vjerujem da slabost nije slabost
Već da je i to hrabrost
Pitajte svoga bližnjega, i vidjet ćete
Ako prizna slabost, to je to.
Morat ćete mu pružiti ruku
Čestitati i reći
Najhrabriji si čovjek kojega znam :)
