|
|
| listopad, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj bjeg od stvarnosti..neka moja razmišljanja. Moje verse na papiru :) Suočavanje s očitim, i spoznaja nećega novog. Moje pametovanje i moji strahovi. Sve ono što ne dijelim, i ono što dijelim s bližnjima...Čitav moj svijet :)
Pjesme:
************************
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti vise
Kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je
Godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je ...
************************
Ti i Ja smo mogli sve,
ljubav takva desi se
u životu jednom tek
ili nikada.
Pamtim sve, Malog princa
čitaš mi, vani snjeg
ispod jelke pokloni,a
na radiju je pjesma
da sve ima kraj.
Ti i Ja smo mogli sve,
dole kod gimnazije,
sitan pjesak Azije
sav prebrojati.
Ti i Ja smo mogli sve,
pješke doć do Afrike,
ljubit se kod trafike,
zvjezde brojati.
Fotografije, znaš,
izbljedile su sve,
čitav vjek ne znam
s kime si ni gdje
Al` za sjećanje ova
pjesma tvoja je.
Ti i Ja smo mogli sve,
sakrit suncu oblake,
i kad kiša prestane
ispod duge proć.
Ti i ja smo mogli sve,
zbog nas su se palile
nebeske slikovnice,
da neprođe noć.
Ti i Ja smo mogli sve,
plakat nasred ulice,
stoput reci VOLIM TE,
i oprostiti.
Ti i Ja smo mogli sve,
kao ptice selice,
otići i vratit se,
al` smo se izgubili...
************************
Da,sretna sam...ali...
Zašto je to uvijek tako?! Zašto jedno dobro prijateljstvo ne može i dalje normalno funkcionirati iako su isti ti prijatelji jedno drugome rekli svoje osjećaje? ZAŠTO? Odjednom smo postali par,ali samo to. Više nema dugih razgovora telefonom, dugih šetnjica gradom u kojima se smijemo, razgovaramo o problemima njegovim i mojim... Ne,ne! Odjednom smo postali par.
Da,sretna sam...ali...
Sada svaki naš razgovor započinje i završava sa bok i poljupcem. DA, lijepo je to..ali to je sve. Nema više onih tajni koje smo jedno drugome povjeravali kao prijatelji. Nema više pogleda koji su govorili sve. Ne,ne! Odjednom smo par.
Da,sretna sam...i to je to!
Volim ove male slatke muke. Volim ona iščekivanja poruke i poziva. Volim neizvjesnost njegove pojave.
Da,sretna sam...i nadam se tomu i dalje biti!
