Da,sretna sam...ali...
Zašto je to uvijek tako?! Zašto jedno dobro prijateljstvo ne može i dalje normalno funkcionirati iako su isti ti prijatelji jedno drugome rekli svoje osjećaje? ZAŠTO? Odjednom smo postali par,ali samo to. Više nema dugih razgovora telefonom, dugih šetnjica gradom u kojima se smijemo, razgovaramo o problemima njegovim i mojim... Ne,ne! Odjednom smo postali par.
Da,sretna sam...ali...
Sada svaki naš razgovor započinje i završava sa bok i poljupcem. DA, lijepo je to..ali to je sve. Nema više onih tajni koje smo jedno drugome povjeravali kao prijatelji. Nema više pogleda koji su govorili sve. Ne,ne! Odjednom smo par.
Da,sretna sam...i to je to!
Volim ove male slatke muke. Volim ona iščekivanja poruke i poziva. Volim neizvjesnost njegove pojave.
Da,sretna sam...i nadam se tomu i dalje biti!
Post je objavljen 24.10.2006. u 18:37 sati.