|
|
| listopad, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj bjeg od stvarnosti..neka moja razmišljanja. Moje verse na papiru :) Suočavanje s očitim, i spoznaja nećega novog. Moje pametovanje i moji strahovi. Sve ono što ne dijelim, i ono što dijelim s bližnjima...Čitav moj svijet :)
Pjesme:
************************
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti vise
Kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je
Godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je ...
************************
Ti i Ja smo mogli sve,
ljubav takva desi se
u životu jednom tek
ili nikada.
Pamtim sve, Malog princa
čitaš mi, vani snjeg
ispod jelke pokloni,a
na radiju je pjesma
da sve ima kraj.
Ti i Ja smo mogli sve,
dole kod gimnazije,
sitan pjesak Azije
sav prebrojati.
Ti i Ja smo mogli sve,
pješke doć do Afrike,
ljubit se kod trafike,
zvjezde brojati.
Fotografije, znaš,
izbljedile su sve,
čitav vjek ne znam
s kime si ni gdje
Al` za sjećanje ova
pjesma tvoja je.
Ti i Ja smo mogli sve,
sakrit suncu oblake,
i kad kiša prestane
ispod duge proć.
Ti i ja smo mogli sve,
zbog nas su se palile
nebeske slikovnice,
da neprođe noć.
Ti i Ja smo mogli sve,
plakat nasred ulice,
stoput reci VOLIM TE,
i oprostiti.
Ti i Ja smo mogli sve,
kao ptice selice,
otići i vratit se,
al` smo se izgubili...
************************
Još dan je jedan bez tebe utonuo u sjenu ... Još je jedan dan bio ispunjen mojim srcem tugom... Još jedan dan prošao je u mojih bezbroj pitanja... Ali ipak. Po nećemu se razlikuje od stotine drugih dana. Da. Spoznaja. Jedno svjetlo me osvjetlilo. Konačno. Ali nažalost. Spoznaja da gledaš i voliš drugu. Znam. Možda je bolja. Ali možda i nije. Jer...nije mi jasno što vidio si u njoj?! Zašto ona?! Zašto sad ja opet gubim...Ja koja se uklapam u njegov tip ... Ne shvačam ga. Uopće.
Stvarno ne znam. I k'o da na ovom svijetu nema niti jedne druge teme o kojoj bi razmišljala ja se zamaram time. Umjesto da okrenem novu stranicu i počnem ispočetka.
Ali, nije lako...Nije,kad svaki dan sam rame uz rame s njim. Kad svaki dan s njim djelim bezbroj rijeći,osmjeha...
Ne. Još nije vrijeme da krenem iznova.
Znat ću kad bude.
Vjerujte mi.
Znam to.
Ne predajem se još.
Još u meni ima nade...Jer kako kažu:Nada umire zadnja...ima još vremena.
Ovo je tek početak ...Početak jedne borbe.
Ne predajem se ja tako lako.
