Još dan je jedan bez tebe utonuo u sjenu ... Još je jedan dan bio ispunjen mojim srcem tugom... Još jedan dan prošao je u mojih bezbroj pitanja... Ali ipak. Po nećemu se razlikuje od stotine drugih dana. Da. Spoznaja. Jedno svjetlo me osvjetlilo. Konačno. Ali nažalost. Spoznaja da gledaš i voliš drugu. Znam. Možda je bolja. Ali možda i nije. Jer...nije mi jasno što vidio si u njoj?! Zašto ona?! Zašto sad ja opet gubim...Ja koja se uklapam u njegov tip ... Ne shvačam ga. Uopće.
Stvarno ne znam. I k'o da na ovom svijetu nema niti jedne druge teme o kojoj bi razmišljala ja se zamaram time. Umjesto da okrenem novu stranicu i počnem ispočetka.
Ali, nije lako...Nije,kad svaki dan sam rame uz rame s njim. Kad svaki dan s njim djelim bezbroj rijeći,osmjeha...
Ne. Još nije vrijeme da krenem iznova.
Znat ću kad bude.
Vjerujte mi.
Znam to.
Ne predajem se još.
Još u meni ima nade...Jer kako kažu:Nada umire zadnja...ima još vremena.
Ovo je tek početak ...Početak jedne borbe.
Ne predajem se ja tako lako.
Post je objavljen 10.10.2006. u 18:42 sati.