NA RUBU USANA, POLJUPCA
...najljepše tragove ostavljaju zvijezde
u tami haustora
na rubu usana poljupca...
...sakrila sam te u zjenicu oka
dodiru jagodica prstiju
najljepšem predvečerju
kada je ljubav ispunila
sva očekivanja
ugasila nemir čežnje
i zauvijek
na tom mjestu ostavila dah poljupca...
...nema te dugo
ne svraćaš više ispod razbijenih prozora
tek kada prođeš
prisjeti se ljubavi
iza zatvorenih vrata haustora
na rubu usana poljupca...
SVIJEST NAS
slika: digital artist
Govorimo jedni o drugima
ne znajući kako riječi bole.
Zorom ranom ustajemo
stvoreni od majke zemljice
prinosimo kruh ustima i uzdišemo:
„blago nama siromasima“...
Strah dopire ljutnjom neba.
Jesmo li izdajice svega
što nam je utisnuto u srce rođenjem,
a potrebno je malo vremena
da njegujemo...
…potrebno je
samo malo vremena,
da posvetimo...?
Čemu? Kome?
Pitamo li se ikada...?
Zaplačemo u trenutku
kad težina pritišće grudi
ljutnjom iskaljujemo bijes,
a da smo samo malo vremena prinijeli
na dlanovima do oltara
…tek malo vremena
za mnogo što nam se pruža.
Proći će ljutnja neba
koliko god kišnih kapi da se slije
isprat će grijehe,
ali samo taj dan,
…a mi,
mi ćemo prinijeti kruh ustima i kazivati:
„blago nama siromasima“...
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
križ života
Hvala siromasima za moju čistu dušu
razum pun kalež dobrote
navici srca da voli i poklanja misli Bogu
ne tražeći ništa za uzvrat
Čekaju li me na vratima Svjetlosti
kad krenem put Neba i Vječnosti
oni što u životu dug svoj nisu podmirili
u grudima ću im ponijeti
ljubav pokoljenja
poniznost riječi
bez mrvice prašine u istini
Molim vas
vi koji ostajete
zovite me onako kako su me svi zvali
ne udarajte po tjemenu kada krenem
jer potpuno bogatstvo mene
u križ života je uklesano
KRAJ EPIZODA TUGE
Zaljubljena
opraštam epizodama života
sivim oblacima
kišama hladnim
ispod plašteva života skrivenim
Zaljubljena
bol kao stijenu u srcu
uzdižem
iz odaja snova
mrvim i lomim
odbacujem
oslobađam put
do tvoje vječne ljubavi
Voljena
usnama
toplim dlanovima
živim za tebe
zaljubljena
ODLAZAK S KIŠOM
Nestajem
u odsjaju bjeline papira
ostavljam
tragove suza
danas ih imam mnogo
za pokloniti, darovati
od srca sakriti
da ne osjeti tugu
koja ulazi u moje misli
Tonem u svaku ispisanu riječ
uz kapi crvenog nektara
hladnoga pogleda u točku na zidu
dim cigarete što pravi mi društvo
i ne čujem niti riječi
niti bih htjela
Zamišljam sjenu pored sebe
nježne dodire prstiju
osmijeh očiju
zabranjenu želju
Pratim tvoje usne kako se pomiču
izgovaraju one posljednje riječi
prije nego što su koraci krenuli
sa kišnim kapima se spojili
i nikada se više nisu vratili
Otpuhujem dim cigarete
shvatim
da i dalje kiše padaju
u tami noći
odzvanjaju tvoji koraci
ali nikada se u istu priču ne vraćaju
nisam tužna samo osjećam neku vrstu nelagode, možda...
...prastara je priča o dobrim ljudima...također, svakidašnja priča ne pije vodu radi žeđi, već da napoji čeljust i utrobu koja gori...
pišem na ovoj bjelini prozora, a najradije bih uzela bakrorez i iscrtala život i sadašnjicu, ma ne, današnji dan u jednom potezu...
nisam ljuta, nisam niti bijesom opčinjena...
tužna sam od pete pa do najduže sijede vlasi...
psujem u sebi, a sada ću i naglas: "jebem li ti život"
Sjedila sam uz rijeku koju često snivam...
vjerujte mi, podsjetila bi vas na iskopine, koje to više nisu, a mene podsjeća na jedan jebeni dan kad bi uzela oštricu šestara, probola balon sadašnjosti... i to samo da bi Ta sadašnjost udahnula...jednom, duboko, pa makar nikada više ne postojala...
prastara je priča o životu, koji to zapravo nije, jer ne poznaje svoju dušu, a kamo li ime, kojim ga nazivaju i podižu do neba, a sa prvom kišom nestaje u oborinskim vodama...
račun plaća onaj tko je prvi suzu pustio...
USITNJENO NIŠTA
Džepove usitnjenog ništa
čuvam za sebe...
Tlo podno neba, dubinu bezdana
tebi darujem...
Spodobe krilima zamahuju
vukući za sobom snagu podsmijeha
daleko od sela
na mjesto gdje sam često ranjavala misli...
...Rukavom lijeve podlaktice brišem slinu iz nosnica...
Ispričala bih ti zanimljivu priču
kako su mi htjenje tukli do izlaska sunca
nazivali ludim i neshvaćenim...
Gorila je tada moja utroba
onda,
kada sam se obraćala majci,
kada bih ljubila riječima stazu do njenog groba...
Dokazuje li i tebi ime život...
...ma kako god se zvao
svaki ima isto ime
jedino se čovjek od čovjeka razlikuje
kad čuje šum prvog slova svog imena...
Najgore što se moglo dogoditi u priči je
postavljeno pitanje dok ti okreću leđa...
Odgovor je bio već izrečen...
...Ni ovu noć ti neću stići reći
umiranje za nekoliko jadnih godina života
postaje stigma
a ja,
brojim usitnjeno ništa u džepovima...
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
MOŽDA
Nikada ti neću ispričati priču
onu što je mater uz brojanicu pričala
niti uz ove bore na zapešću
stare nekoliko decenija
ne mogu ti reći,
a htjela bih...
Od čega bježiš ti, a čemu prilazim ja?
...pa nije ovo malo života na prodaju
kad cijena nije na akciji...
Dobro je.
Neka.
Dobro je.
Možda sam pokušala,
ali nisam uspjela reći...
Imam te u septumu,
a to nije mala stvar
barem za mene neuku
što čitav život dijeli,
a niti sam ne zna što...
NISAM ZNALA, A NISAM NITI MOGLA
Rođenjem otvorih oči
kad je zora na vratim doma
ostavila posljednji udisaj odlaska
nijeme usne
hladne riječi
i malo sitnih novčića
za sreću da se nađe
U smrznutim dlanovima donosim pokoru
ne znam kamo da je smjestim
u kojem razdoblju života ostavim
a mnogi bi rekli:
„laže, prebacuje krivnju na druge,
jer nisu znali da čine grijeh“
Nisam tada znala izreći kletvu
nisam ni mogla
ni mrziti nisam umjela
jedino što je ostalo od svega
hladne usne ljubile su dvije suze
ostale na pragu
napuštenog doma
V. - "Zrna slova moje majke"
...ne priznajem da boli
ovo malo duše
što vjetar odnosi
i milost
kao i nemilost
gorko zvuči
da u tijelu ostane
ono malo svjetlosti
spoznaje
da postojalo je disanje
na kamenu lomljeno
istrgnuto
iz topline usana
a na tvoje obraze
kao melem
za vjekove
dotaknuto...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
XXXIV - "Zrna slova moje majke"
...otputovat ću šutnjom
daleko od svega
ne pitaj me za nju
jer ostala je na tračnicama
napuštenih stanica
i nisam je uspjela sačuvati
u dubini srca
vratit ću se s jeseni
u boji žutog lišća
tužnog pogleda i
slomljenog srca...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
