nisam tužna samo osjećam neku vrstu nelagode, možda...
...prastara je priča o dobrim ljudima...također, svakidašnja priča ne pije vodu radi žeđi, već da napoji čeljust i utrobu koja gori...
pišem na ovoj bjelini prozora, a najradije bih uzela bakrorez i iscrtala život i sadašnjicu, ma ne, današnji dan u jednom potezu...
nisam ljuta, nisam niti bijesom opčinjena...
tužna sam od pete pa do najduže sijede vlasi...
psujem u sebi, a sada ću i naglas: "jebem li ti život"
Sjedila sam uz rijeku koju često snivam...
vjerujte mi, podsjetila bi vas na iskopine, koje to više nisu, a mene podsjeća na jedan jebeni dan kad bi uzela oštricu šestara, probola balon sadašnjosti... i to samo da bi Ta sadašnjost udahnula...jednom, duboko, pa makar nikada više ne postojala...
prastara je priča o životu, koji to zapravo nije, jer ne poznaje svoju dušu, a kamo li ime, kojim ga nazivaju i podižu do neba, a sa prvom kišom nestaje u oborinskim vodama...
račun plaća onaj tko je prvi suzu pustio...
